AVAZ: Kraj iluzije o građanskoj BiH

Govori se tiho, ali poruka je jasna: era američkog intervencionizma u Bosni i Hercegovini je završena.

Nastup veleposlanice SAD-a pri UN-u Dorothy Shea pred Vijećem sigurnosti bio je diplomatski odmjeren, ali politički prelomni trenutak. Kada najviša američka predstavnica u UN-u kaže da „Sjedinjene Države više ne vode politiku izgradnje nacija“ i da „rješenja moraju dolaziti iznutra, od lokalnih aktera, predstavnika triju konstitutivnih naroda“, to nije samo promjena u retorici — to je objava kraja jedne epohe, piše Avaz.

Američka era

Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995., Sjedinjene Države bile su ključni arhitekt nove Bosne i Hercegovine.

Pod Clintonovom doktrinom liberalnog intervencionizma, Washington je preuzeo ulogu ne samo jamca mira, nego i kreatora novog društvenog poretka.

Amerikanci su tada vjerovali da se demokracija može izgraditi planom, donacijama i bonskim ovlastima.

U ime „funkcionalnosti države“ prenosile su se nadležnosti s entiteta na državu, jačale su se institucije središnje vlasti, osnivani su sudovi, agencije i ministarstva — svaka reforma bila je „uz podršku međunarodne zajednice“.

Vrhunac tog projekta bio je „Travanjskim paketom“ 2006., kada su SAD i saveznici pokušali kroz ustavne promjene redefinirati političku strukturu BiH.

Propast paketa, za što je najviše zaslužan Haris Silajdžić, označila je početak kraja iluzije da će BiH postati američki protektorat po uzoru na zapadne demokracije.

U vrijeme Baracka Obame, američki utjecaj na unutarnju politiku BiH oslabio je, ali je ponovno ojačao s dolaskom Joea Bidena.

Tadašnji veleposlanik Michael Murphy dosegnuo je vrhunac u aktivnom miješanju u političke procese — od otvorenih pritisaka na lidere do javne podrške tužiteljima i postizbornih kombinacija.

No, taj pristup više nema podršku u Washingtonu.

S promjenom američke geopolitičke paradigme, Trampova administracija okrenula je leđa globalnom liberalnom intervencionizmu i usvojila realpolitiku nacionalnih interesa.

Povratak Daytonu

Trumpov koncept vanjske politike ne vidi smisao u beskonačnim pokušajima „popravljanja“ balkanskih država.

Fokus je sada na stabilnosti, lokalnim rješenjima i nacionalnim suverenitetima.

Drugim riječima – Amerika se više neće baviti reformiranjem BiH, nego samo održavanjem mira.

Zato je Shea u svom govoru pozdravila „pozitivne poteze Narodne skupštine RS“ i objasnila ukidanje sankcija kao „mjeru deeskalacije“.

To je diplomatski način da se poruči: Washington više neće biti sudac koji kažnjava, nego promatrač koji nagrađuje stabilnost.

Za probosanske stranke, to je gorko otrežnjenje: više nema veleposlanika koji će nametati rješenja i balansirati odnose.

Ni „građanski koncept“ više ne uživa simpatije vodeće sile svijeta – spominjanje dogovora triju konstitutivnih naroda jasna je poruka.

Ali, možda je to i prilika.

Bez vanjskog tutora, bosanski političari morat će konačno sami sjesti za stol.

Američki intervencionizam pomogao je u izgradnji institucija, ali nije stvorio funkcionalnu državu.

Donio je ovisnost, političku nezrelost i naviku da se ključne odluke traže po ambasadama, a ne u institucijama.

Ako govor Dorothy Shea označava kraj te ere, možda je to zapravo početak nove – bosanske ere odgovornosti.

Bez iluzija, bez tutora i bez opravdanja.

Priznanje Daytonu

U širem kontekstu, to se savršeno uklapa u promjenu američke politike nakon Hladnog rata.

Od „kraja povijesti“ 1990-ih, preko ratova u Iraku i Afganistanu, do današnjeg multipolarnog svijeta – SAD su odustale od stvaranja nacija dekretom.

Za Bosnu i Hercegovinu to znači povratak stvarnom okviru – Daytonskom ustavu, koji priznaje tri konstitutivna naroda i složenu strukturu kompromisa.

To, naravno, mnogima neće biti po volji, ali označava kraj iluzije o građanskoj BiH.

Dnevnik.ba