Rat oko Tajvana mogao bi ostaviti pobjedničku američku vojsku u jednako osakaćenom stanju kao i poražene kineske snage. Na kraju sukoba, najmanje dva američka nosača zrakoplova ležala bi na dnu Pacifika, a moderna kineska mornarica, najveća na svijetu, bila bi u raspadu, prenosi Index.hr.
To su neki od zaključaka koje je Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) donio nakon što je pokrenuo, kako tvrdi, jednu od najopsežnijih ratnih simulacija ikad provedenih o mogućem sukobu oko Tajvana, demokratski orijentiranog otoka od 24 milijuna stanovnika kojeg Komunistička partija Kine smatra svojim suverenim teritorijem iako ga nikada nije kontrolirala. Kineski lider Xi Jinping odbio je isključiti korištenje vojne sile kako bi se otok stavio pod kontrolu Pekinga.
CNN je pregledao kopiju izvješća pod naslovom "Prva bitka sljedećeg rata" o 20-ak ratnih scenarija koje vodi CSIS, u kojem se kaže da je projekt bio neophodan jer su prethodne vladine i privatne simulacije rata bile preuske ili nejasne kako bi javnosti i političarima pružile pravi uvid u to kako bi se mogao odvijati sukob oko Tajvanskog tjesnaca.
Simulacija provedena 24 puta
"Ne postoji nijedna neklasificirana ratna simulacija koja se bavi sukobom između SAD-a i Kine", rekao je Mark Cancian, jedan od tri voditelja projekta i viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije. CSIS je pokrenuo ovu ratnu simulaciju čak 24 puta kako bi odgovorio na dva temeljna pitanja: hoće li invazija uspjeti i po koju cijenu? Vjerojatni odgovori na ta dva pitanja su - "neće" i "ogromnu", stoji u izvješću CSIS-a.
"Sjedinjene Američke Države i Japan gube desetke brodova, stotine zrakoplova i tisuće vojnika. Takvi bi gubici naštetili globalnoj poziciji SAD-a kroz dugi niz godina", stoji u izvješću. U većini scenarija, američka mornarica izgubila je dva nosača zrakoplova i 10 do 20 velikih brodova. Otprilike 3200 američkih vojnika bilo bi ubijeno u tri tjedna borbe, gotovo polovica gubitaka koje su SAD imale u dva desetljeća borbe u Iraku i Afganistanu.
"Kina također teško pati. Njena mornarica je u rasulu, jezgra njenih amfibijskih snaga je slomljena, a deseci tisuća vojnika su ratni zarobljenici", navodi se u izvješću koje procjenjuje da će Kina izgubiti oko 10.000 ubijenih vojnika, 155 borbenih zrakoplova i 138 velikih brodova.
Sumorna budućnost Tajvana
Scenariji prikazuju sumornu budućnost za Tajvan, čak i ako kineska invazija ne uspije.
"Iako je tajvanska vojska izdržala, imala je ozbiljne gubitke i ostavljena je da brani oštećeno gospodarstvo na otoku bez struje i osnovnih usluga", predviđa izvješće. Tajvanska vojska pretrpjela bi oko 3500 poginulih, a svih 26 razarača i fregata u mornarici bit će potopljeno, stoji u izvješću. Japan će vjerojatno izgubiti više od 100 borbenih zrakoplova i 26 ratnih brodova dok američke vojne baze na njegovom matičnom teritoriju budu pod kineskim napadom, stoji u izvješću.
Ali CSIS je naglasio kako ne želi da njegovo izvješće implicira da je rat oko Tajvana neizbježan ili vjerojatan: "Kinesko vodstvo moglo bi usvojiti strategiju diplomatske izolacije, pritiska ili ekonomske prisile protiv Tajvana".
Invazija ipak malo vjerojatna
Dan Grazier, viši suradnik za obrambenu politiku u Projektu vladinog nadzora (POGO), smatra da je izravna kineska invazija na Tajvan vrlo malo vjerojatna. Takva vojna operacija odmah bi poremetila uvoz i izvoz na kojima počiva kinesko gospodarstvo, naglasio je Grazier za CNN, a prekid ove trgovine riskira krah kineskog gospodarstva u kratkom roku. Kina se oslanja na uvoz hrane i goriva kako bi pokretala svoj gospodarski motor, rekao je Grazier, te ima malo prostora za manevriranje.
"Kinezi će učiniti sve što mogu kako bi izbjegli vojni sukob s bilo kime", rekao je Grazier. Upotrijebit će industrijsku i gospodarsku moć umjesto vojne sile kako bi zaprijetili globalnoj dominaciji SAD-a.
No, lideri u Pentagonu označili su Kinu kao rastuću prijetnju, a prošlogodišnje izvješće o vojnoj moći Kine koje je prihvatio Kongres kaže da je "kineska vojska povećala provokativne i destabilizirajuće akcije oko Tajvanskog tjesnaca, uključujući povećan broj letova u identifikacijsku zonu protuzračne obrane Tajvana i provođenje vježbi usmjerenih na potencijalno zauzimanje jednog od udaljenih tajvanskih otoka".
U kolovozu je posjet tadašnje predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi otoku potaknuo demonstraciju vojne moći kineske armije, što je uključivalo slanje projektila iznad otoka, kao i u vode japanske ekskluzivne ekonomske zone.
Agresivna taktika Pekinga
Od tada je Peking pojačao agresivnu taktiku vojnog pritiska na otok, šaljući borbene zrakoplove preko središnje linije Tajvanskog tjesnaca, vodene površine koja razdvaja Tajvan i Kinu, u identifikacijsku zonu protuzračne obrane Tajvana - tampon zračnu zonu koji se obično naziva ADIZ.
Govoreći o Tajvanu na 20. kongresu Komunističke partije Kine u listopadu, kineski vođa Xi Jinping dobio je veliki pljesak kada je rekao da će Kina "težiti mirnom ponovnom ujedinjenju", ali je zatim dao mračno upozorenje, rekavši sljedeće: "Nikad nećemo obećati da ćemo se odreći upotrebe sile i zadržavamo mogućnost poduzimanja svih potrebnih mjera".
Bidenova administracija bila je nepokolebljiva u svojoj podršci otoku kao što je predviđeno Zakonom o odnosima s Tajvanom, prema kojem će Washington osigurati sredstva za samoobranu Tajvana bez angažiranja američkih trupa u obrani.
Nedavno doneseni Zakon o autorizaciji nacionalne obrane obvezuje SAD na program modernizacije tajvanske vojske i osigurava 10 milijardi dolara sigurnosne pomoći tijekom pet godina, što je snažan znak dugoročne američke potpore Tajvanu.
Biden je, međutim, više puta rekao da će američko vojno osoblje braniti Tajvan ako kineska vojska pokrene invaziju, iako je Pentagon inzistirao da nema promjena u Washingtonovoj politici "Jedne Kine". Prema politici "Jedne Kine", SAD priznaje kineski stav da je Tajvan dio Kine, ali nikada nije službeno priznao pravo Pekinga da zauzme otok.
"Ratovi se događaju čak i kada objektivna analiza pokazuje da napadač možda neće biti uspješan", rekao je Cancian.
Četiri konstante
Izvješće CSIS-a kaže da su kod američkih trupa u sprječavanju Kine da konačno preuzme kontrolu nad Tajvanom postojale četiri konstante koje su se pojavile tijekom 24 iteracije ratne simulacije.
Tajvanske kopnene snage moraju biti u stanju spriječiti kinesko iskrcavanje na obali; SAD moraju moći koristiti svoje baze u Japanu za borbene operacije; SAD moraju imati protubrodske projektile dugog dometa za masovne i dalekometne napade na kinesku mornaricu; SAD trebaju u potpunosti naoružati Tajvan prije nego počne pucnjava i odmah uskočiti u svaki sukob sa svojim snagama.
"Ne postoji 'ukrajinski model' za Tajvan", navodi se u izvješću, referirajući se na to kako je pomoć SAD-a i Zapada sporo pritjecala u Ukrajinu nakon što je započela ruska invazija, te da se nijedna strana vojska aktivno ne bori protiv Rusije.
"Jednom kada rat počne, nemoguće je poslati bilo kakve trupe ili zalihe na Tajvan, tako da je situacija sasvim drugačija od Ukrajine gdje su SAD i saveznici mogli neprekidno slati zalihe Ukrajini. S čime god Tajvanci misle ratovati, to moraju imati kad rat počne", rekao je Cancian za CNN.
"SAD mora djelovati"
Washington će morati uskoro početi djelovati ako želi ispuniti neke od preporuka CSIS-a za uspjeh u sukobu na Tajvanu, objavio je američki think tank.
To uključuje jačanje američkih baza u Japanu i Guamu protiv kineskih raketnih napada; premještanje pomorskih snaga na manje brodove koji su sposobniji za preživljavanje; davanje prioriteta podmornicama; davanje prioriteta održivim bombarderskim snagama nad lovačkim snagama; proizvodnja više jeftinijih lovaca; poticanje Tajvana na sličnu strategiju naoružavanja jednostavnijim platformama za oružje umjesto skupim brodovima za koje je malo vjerojatno da će preživjeti prvi kineski napad.
Ta politika bi pobjedu učinila manje skupom za američku vojsku, ali bi danak i dalje bio visok, stoji u izvješću CSIS-a: "Sjedinjene Američke Države bi mogle izvojevati pirovu pobjedu, dugoročno trpeći veću štetu više od 'poraženih' Kineza. Nije sve u pobjedi".
Dnevnik.ba