Vaš je reporter tog vjetrovitog i hladnog 3. ožujka 2010. bio na press tribini stadiona u Bruxellesu. Slaven Bilić je domaćem kolegi Dick Advocaatu suprotstavio reprezentaciju u eksperimentalnom formatu s tri braniča. Da, još prije 12 godina taj sustav 3-5-2 bio je predmet očijukanja hrvatskih izbornika, ali se brzo odustalo kao i prije nekoliko dana u Kataru...
Domaći novinari su te prohladne večeri uglavnom pričali o njemu. Momak koji debitira s Hrvatima ima samo 16 godina i 9 mjeseci, ali nama se učinio, izgledom, stasom i gardom kao da ih ima deset više. Romel Lukaku je već prije 12 godina godina izgledao kao od brda odvaljen. Na 191 centimetar skupilo se brdo mišića. Ondašnji trio braniča, Šimunić - Križanac - Ćorluka nije imao većih problema da ga ukrote, ali vidjelo se odmah da je to igrač neviđene fizičke moći. Hrvatska je tada u pobijedila 1:0 golom Nike Kranjčara na pas Luke Modrića. Dva talenta nogometa, fizički inferiorni ne samo Lukakuu, nego i drugim Belgijcima, riješili su dvoboj u kojem se nije naziralo da bi ta selekcija Belgije mogla postati vrijedna trogodišnje dominacije u FIFA rejtingu dekadu kasnije.
Taj gorostas, Romelu Lukaku, je u idućih 12 godina odigrao još tri utakmice protiv Hrvatske. Osim ove u eri Slavena Bilića, koji će tri mjeseca kasnije odstupiti s mjesta izbornika Vatrenih, Lukaku se Hrvatskoj suprotstavio već 11. rujna iste godine, kada je Bilić slavio 44.rođendan. No, na klupi Vatrenih bio je Igor Štimac, koji je na istom mjestu, u kvalifikacijskom dvoboju za Mundijal u Brazilu, izborio remi vrijedan respekta. S Radoševićem debitantom, uz gol Perišića. Lukaku nije ni na toj utakmici ostavio trag, jer ju je proveo kao gledatelj s klupe.
No, godinu dana kasnije, u uzvratnoj utakmici u Maksimiru, Lukaku je demonstrirao je fantastičnu fizičku nadmoć i izludio braniče Hrvatske, Ćorluku, Lovrena i Vidu. Zanimljivo, i u toj utakmici Vatreni su bili u formaciji sa tri braniča (3-4-2-1) i proveli su se kao bosi po trnju. Lukaku je zaledio Maksimir s dva pogotka i uvjerljivim dojmom da je Belgija, nakon dugo dugo vremena, druga klasa moći za Hrvatsku.
Bilo bi odveć jednostavno kazati da je gol koji je prije nepunih godinu dana (6. lipnja 2021.) Lukaku postigao za pobjedu Belgije 1:0, u prijateljskom srazu, djelo velikog igrača. Njegovi su učinci kroz prošlu dekadu vrlo jasno uokvirili taj status. Lukaku je bio igrač Anderlechta i u 98 nastupa postigao 41 gol uz 18 asistencija. Prodan je u Chelsea za 15 milijuna eura 2011.godine, ali njegova se karijera rastegla u tri godine posudbi u WBA i Everton, da bi potonji klub izdvojio 2014. 35,4 milijuna eura da ga otkupi od Chelseaja.
Na drugoj strani Liverpoola, u plavom dresu Evertona Lukaku je odradio 166 utakmica i postigao čak 87 pogodaka uz 27 asistencija! Nije zato čudno da ga je rastrošni Manchester United 2017. otkupio za fantastičnih 85 milijuna eura, cijena koja je od Lukakua stvorila globalno slavnu nogometnu osobnost. Iako je u 96 utakmica upisao 42 pogotka i 13 asistencija, Lukaku se na Old Traffordu nije udomaćio. Pa kad ga je Inter pozvao u svoje redove, 2019., plativši Unitedu 74 milijuna eura, činilo se da će uz Antonija Contea Belgijac napokon naći svoju mirniju luku.
Lukaku, kojem je Inter osigurao plaću od 7,5 milijuna eura, u startu nije bio na razini te investicije. No, kako Conte uživa veliki kredit povjerenja, istrpjelo se njegove mušice, i naplatilo strpljenje važnim doprinosom Lukakua u osvajanju prošlosezonskog scudetta. S majicom crno-plavih Lukaku je u 95 utakmica upisao čak 64 pogotka i 16 asistencija. Učinak koji je samo osnažio njegov ugledi. Zato, kada su spoznali da im ipak treba klasični centarfor, u Chelseaju su odlučili nagovoriti Lukakua na povratak. Za divno "čudo", iako je 2014. otišao sa Stamford Bridgea sa javno iskazanom gorčinom prema svima i svemu u Chelseaju, prihvatio je poziv. Za 113 milijuna eura, unatoč velikom protivljenu navijača, Inter je pustio Lukakua u London...
Još u prosincu prošle godine belgijski je reprezentativac počeo slati poruke svojim bivšim suigračima u Interu, s očitom željom da šire priču kako bi se najradije vratio u Inter. U Londonu ga nisu dočekali med i mlijeko, iako je na financijskom planu napravio senzacionalni iskorak. Od 7,5 milijuna prešao je na 12,5 milijuna eura godišnje zarade. No, kad profesionalni igrač ostvari prve milijunske transfere i zarade, novac mu postaje sporedni sastavni dio priče ako nema odgovarajući status kod trenera. Thomas Tuchel taj status nije omogućio Lukakuu, jer od njega nije dobio onu kvalitetu unutar momčadske igre koja bi opravdala određene privilegije i tetošenja. Nakon što je u Interu, na klupskoj, ali i navijačkoj razini, uz placet medija, uživao status prve zvijezde, Lukaku nije mogao prihvatiti, u drugoj mu eri Chelseaja, da opet nije glavna faca Stamford Bridgea. Nije tu povrijeđenu taštinu mogao sakriti ni treneru, ni suigračima a ni navijačima, pa je jasno da je u vrlo kratkom vremenu postao strano tijelo u svlačionici.
Želeći potencirati svoju želju da se vrati u Inter, Lukaku je dao nekoliko ciljanih intervjua i (ne)posrednih poruka čelništvu Intera. Vratio bi se odmah, ispričao se navijačima, napomenuo da bi se financijski uklopio u kriterije plaćanja Intera (8 milijuna), u što iskreno sumnjamo. Očito da tako mnogi misle u Milanu, jer su u Interu i okruženju medija, bili prilično hladni prema iskazanoj Lukakuovoj želji. Navijači Intera bili su po definiciji vrlo iskreni. Poručili su Belgijcu da onaj koji pobjegne kada kiša pada nije vrijedan kao oni koji ostaju kada je oluja. Drugim riječima, ne žele ga, jer ga smatraju najobičnijim plaćenikom, koji je iznevjerio sve u Interu. Prošlo ljeto je govorio javno da će ostati i da mu se Chelsea zamjerio za sva vremena, a onda je prihvatio veću plaću i namirio svoju taštinu te se vratio na Stamford Bridge. Očito je krivo procijenio i umjesto da ima 50 nečega i bude sretan, sada u Londonu ima 80 nečega i maksimalno je frustriran...
Sve navedeno ukazuje nam na osobnost Lukakua, čiji je menadžer Federico Pastorello (Talijan koji među mnoštvom igrač skrbi i o karijeri Marka Livaje, Karla Žigera, Dragana Lovrića, Edina Julardžije, Franka Kovačevića, Nikole Solda, Davida Čoline i Adriana Šempera) u Interovom navijačkom svijetu doživljen kao generator njegovih selidbi. Menadžeri, jasno je, imaju više interesa od češćih transfera svojih štićenika. Romel Lukaku, primjerice, u spomenutoj dekadi zavrtio je čak 323 milijuna eura odšteta. To dovoljno govori o kakvoj se kvaliteti radi...
Lukaku će biti opasan suparnik za Hrvatsku u Kataru. No, sudimo li po uspješnosti momčadi koje imaju Lukakua, onda ćemo se osjećati malo manje zabrinuto. Taj sjajan igrač, ali očito težak karakter, koji se teško uklapa u kolektivnu priču i pogotovo raspodjelu odobravanja, nije svojim momčadima donio toliko trofejnih doprinosa koliko bi dalo naslutiti ogromna investicija.
U reprezentativnom smislu, od velikih očekivanja, Belgija je ostvarila "samo" broncu u Rusiji. Premalo za tako sjajnog igrača, skupu zvijezdu i nadasve tešku osobnost. Nije zato čudno da često mijenja nogometne adrese..., piše Jutarnji.hr.
Dnevnik.ba