Kada je Luka Modrić proglašen FIFA-inim nogometašem godine 2018., a nakon osvajanja Zlatne lopte na Svjetskom prvenstvu istog ljeta, nagradu je posvetio Zvonimiru Bobanu. "Ovaj trofej nije samo moj", rekao je tada Modrić i dodao: "Spomenuo bih svog nogometnog idola, kapetana Hrvatske iz generacije 1998. On je bio moja velika inspiracija i ta ekipa nam je dala vjeru da u Rusiji možemo napraviti nešto veliko."
Modrić će ponovo biti kapetan Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru, ali čak i kad izvanredni veznjak više ne bude na travnjaku, nastavit će se ona crveno-bijela nit koja se provlači kroz nogometnu povijest ove zemlje, piše Sky Sports. Od samog početka, nogomet je bio u središtu svega. "Ako možemo govoriti o stvaranju nacionalnog identiteta kroz sport", ustvrdio je sam Boban, "Hrvatska bi trebala biti broj jedan u svijetu".
OVDJE pogledajte film.
Boban je ovo izjavio u fascinantnom novom FIFA-inom filmu koji istražuje odnos Hrvatske prema samoj sebi i uspjehe na svjetskim prvenstvima 1998. i 2018. stavlja u kontekst jugoslavenskih ratova devedesetih godina. Jasno je da 30 godina nakon raspada Jugoslavije ovo nasljeđe nastavlja objašnjavati ne samo hrvatsku prošlost nego i budućnost. Ti događaji još uvijek utječu na današnje igrače.
Na upit Sky Sportsa da prokomentira film hrvatski napadač Andrej Kramarić kaže: "Preporučio bih svima da ga pogledaju. Shvatit će što je Hrvatska, zašto imamo te emocije, zašto smo tako ponosni što smo Hrvati i zašto dajemo 200 posto na terenu. Mislim da ovaj film objašnjava sve. Ima toliko emocija, toliko strasti. Naravno, to je jedan od razloga zašto nas je generacija 1998. potaknula da budemo bolji. Meni je to jedan od najboljih filmova."
Na ekskluzivnoj projekciji filma Croatia: Defining a Nation (Hrvatska: Definiranje jedne nacije) ovog ljeta u Londonu bivši ratni izvjestitelj Martin Bell opisao je rat na Balkanu kao najgori sukob kojem je svjedočio. A izbliza je vidio 18 ratnih zona. "Građanskih ratova bilo je oduvijek, ali ovo je bio najbrutalniji od svih ratova", rekao je Bell.
Ne radi se samo o golim brojevima - 98.000 mrtvih, dva milijuna prognanih iz svojih domova. Rat je imao i osobnu dimenziju: "Bilo je slučajeva da ljude ubije njihov vjenčani kum." To je kontekst preporoda Hrvatske, razlog zašto rat, smatra Bell, ostaje "u psihi nacije".
A ako se čini glupim pomisliti da nogomet može igrati ikakvu značajnu ulogu u takvim stvarima, razmislite o Bellovoj procjeni uloge nogometa: "Mislim da nogomet može definirati stvari na način na koji to čini religija."
Ima ironije u pokušajima FIFA-e da u Kataru nogomet distancira od politike u trenutku kada promovira i ovaj nesvakidašnji film. Nogomet ne ide samo ruku pod ruku s politikom. Nogomet jest politika. Gotovo dvije godine prije prijema u FIFA-u Hrvatska je odigrala svoju prvu neslužbenu utakmicu - protiv Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu.
"Bilo je to poput ikone kojom smo mogli promovirati Hrvatsku u najboljem svjetlu", rekao je Aljoša Asanović, strijelac prvog hrvatskog pogotka te večeri u listopadu 1990. godine: "Osjećam da sam otvorio put sebi i dečkima koji su došli nakon nas."
Sljedećih godina naglašavala se važnost sporta jer su sportaši dobivali ulogu ambasadora. Teniske zvijezde i osvajači Grand Slamova poput Ive Majoli i Gorana Ivaniševića širili su poruku, dok su nogometaši podsjetili svijet na mjesto Hrvatske u njemu.
"Taj dio je uvijek bio bolan", rekao je Boban o prelasku u Milan. Osjećao se bespomoćno, možda čak i krivim što je uživao u životu dok su njegovi sunarodnjaci patili kod kuće. Drugi su pokušali prigrliti svoju ulogu. "Borili smo se da Hrvatsku stavimo na kartu svijeta", rekao je Davor Šuker.
U slučaju Petra Krpana to je bila doslovna istina: "Otišao sam na prvu crtu, zgrabio kalašnjikov i branio našu zemlju." Tada je imao samo 17 godina i bit će u reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu 1998. zajedno sa Šukerom i Bobanom. Teško je zamisliti što je sve preživio, ali lakše je shvatiti zašto igrati za Hrvatsku ima veće značenje, napisao je Sky Sports, a prenio
"Igrali smo za ljude koji su umrli. Igrali smo za cijeli taj pokret", rekao je Slaven Bilić. Igor Štimac plače već kad se prisjeti igranja u hrvatskom dresu. "Ne bih rekao da Jugoslavija nije bila moja jer bila je moja. Ali igrati za Hrvatsku bila je stvar iz snova", rekao je Boban.
Vrijedi li to doista i za sljedeću generaciju? Koliko se patriotizmom uistinu može objasniti posljednji uspjeh ove relativno male zemlje? Kako Hrvatska nastavlja imati tako preveliku prisutnost u globalnoj utakmici?
"Lijepe žene", sugerira Kramarić prilično opušteno na pitanje zašto je toliko mladih muškaraca inspirirano, te nastavlja: "To je nogomet, košarka, rukomet, nije bitno koji sport. Mi smo daroviti i rođeni s talentom. Stvarno je ludo da nacija od četiri milijuna ima toliko talenta. I da budem iskren, svake godine možete pronaći nove igrače koji su fantastični. Mnogo ih je više iza kulisa, ali ponekad pogrešan karakter životnog stila ne otkriva njihov talent."
Emotivnije objašnjenje nudi dijeleći sjećanja na hrvatski plasman u finale Svjetskog prvenstva u Moskvi prije četiri godine. "Naravno, posljednje Svjetsko prvenstvo u Rusiji bilo je nevjerojatno. Igrati u finalu još uvijek je nestvarno. Bilo je to nešto nevjerojatno, nešto posebno, što je teško opisati. Imali smo nevjerojatnu atmosferu. Bili smo 52 dana s momčadi. To nije tako lako, ali imali smo obiteljsku atmosferu. Nakon grupne faze, utakmice s Argentinom koju smo dobili 3:0, vjerovali smo da možemo postići nešto veliko. To se i dogodilo u Rusiji", govori Kramarić i dodaje:
"Nismo shvaćali što se događa u Hrvatskoj. Kad smo se vratili, to je bilo nešto nemoguće, nešto nestvarno. Atmosfera, ljudi, slavlje koje se više neće ponoviti u mom životu, a možda ni u povijesti Hrvatske. Bilo bi lijepo to ponovno osjetiti, ali to je bilo nešto ludo. Ostat će zauvijek u našim sjećanjima. Bio je to možda najposebniji trenutak u mom životu."
U tome nije usamljen. Drugi su možda osjetili još snažnije paralele sa svime što je bilo prije. Zlatko Dalić, hrvatski izbornik u Rusiji i Kataru, ne samo da je proživio rat nego je u toj momčadi sa Svjetskog prvenstva 1998. godine imao suigrače. Modrićevog djeda, po kojem je dobio ime, ubila je srpska milicija na početku neprijateljstava.
Dejan Lovren je u borbama izgubio bliskog rođaka i kao dijete je morao pobjeći iz svoje regije. Još se sjeća kako se skrivao u podrumu kad bi se sirene oglasile. Oni su stariji igrači u ovoj momčadi. Njihove priče osiguravaju nastavak usmene povijesti. Uloga nogometa u mitu o stvaranju Hrvatske nastavlja nadahnjivati.
Hoće li na Svjetskom prvenstvu 2022. napraviti posljednji iskorak? "Bit će zanimljivo. Posljednjih nekoliko mjeseci igramo zaista sjajan nogomet. Imamo sjajnu momčad sa sjajnim mladim igračima, sjajnim iskusnim igračima. Ako budemo igrali kao u posljednjih nekoliko mjeseci, možemo postići lijepe stvari. U nogometu, kao i u životu, treba sreće", kaže Kramarić i nastavlja:
"Bit će teško. Ali dobro je da možda nemamo toliki pritisak jer smo napravili nevjerojatne stvari u Rusiji. Ali još uvijek želimo postići više. Pogledajte samo primjer Luke Modrića. On je osvojio sve u Ligi prvaka i ovo kako trenutačno igra s 37 godina savršen je primjer za nas mlađe igrače da želimo više, da budemo bolji i da želimo pobjeđivati. Hrvatska će biti takva na Svjetskom prvenstvu."
"Bit ćemo potpuno motivirani. Neću reći da smo bolja momčad nego prije četiri godine. Ako kažem da smo bolja momčad, onda bismo trebali osvojiti Svjetsko prvenstvo. Prije 20 godina bili smo treći. Možda za 20 godina osvojimo Svjetsko prvenstvo", rekao je Kramarić.
Što god se dogodilo u sljedećih mjesec dana, što god se dogodilo do 2042. godine, nogomet će i dalje igrati svoju ulogu u definiranju Hrvatske kao nacije, napisao je Sky Sports, a prenio Index Sport.
Dnevnik.ba