Mreža laži koju je godinama plela tek sada je svima očigledna, a ono što je nevjerojatno je što je za svakoga imala drugačiju verziju o tome gdje je Ivan i zašto ga nitko tri godine nije čuo.
Ivan Stojanović, kako se sumnja, ubijen je još 2019. godine kada je posljednji put zabilježeno da je iz Rusije došao u Srbiju. Policija ima podatke o njegovom ulasku u zemlju te godine, ali ne i o izlasku.
– Tada je došao na puničinu sahranu. Tih dana viđali smo ga po selu, a onda ga odjednom nije bilo. Biljana nam je rekla da se vratio u Rusiju. Nismo o tome dalje mislili, nije nam to bilo čudno – ispričali su mještani za Blic.
Te godine Ivan je prodao traktor i svu popratnu mehanizaciju. Ni to nikome nije bilo neobično jer je godinama radio u inozemstvu te je sve to stajalo. Gdje je novac od prodaje toga još nije poznato.
Da je za svakoga imala drugačiju verziju o Ivanu tek sada je svima postalo jasno.
Biljana se sve tri godine ponašala normalno. Kažu, bila je vesela, nasmijana. Susjedima je govorila da se Ivan normalno javlja, da je dobro, da je u Rusiji, radi i doći će uskoro. “Na ruku” joj je išla pandemija koronavirusa koju je često koristila kao izgovor o tome zašto Ivan ne dolazi kući.
– Govorila je da ne može doći zbog mjera pandemijskih mjera, pa da ne može jer ima problem s cjepivom– pričaju susjedi.
Jednom je spominjala i neki požar koji ga je omeo, a taman je htio doći u Srbiju. Tek pojedinima je bio čudan jedan detalj, ali nisu tome pridavali mnogo pažnje.
– Bilo je čudno to da je pričala o njegovom dolasku čak i onda kada je nitko nije o tome pitao. Te doći će za ovaj praznik, pa za sljedeći, pa onaj tamo, pa za kćerkino punoljetstvo… – dodaje jedna od prvih susjeda obitelji Stojanović.
S njenom i Ivanovom djecom ipak nije mogla baš tako. Za njih je imala drugačiji način ponašanja.
– Najstarija kćer je bila jako vezana za oca, pa je Biljana smišljala načine da izgleda kao da imaju komunikaciju – otkriva izvor Blica.
Kako su, nakon otkrivanja zločina ispričale Biljanine kolegine, neke od njih molila je da glume da su njen suprug i pišu njihovoj djeci.
Ova žena je radila u tvornici “Aptiv”, gdje ni njene kolege ne mogu vjerovati što se dogodilo.
– Uvijek je pričala da joj je muž u Rusiji i to mrtva hladna. Ali se sjećam da mi je jednom tražila da najstarijoj kćeri napišem poruku i predstavim se kao njen muž. Trebala sam napisati : “Tata je dobro, polomio mi se telefon, nemam mnogo vremena da vas nazovem…” Kao da se dijete ne brine. Očigledno je sve jako dobro krila – navodi njena kolegica.
Mnogi se pitaju kako je čak tri godine uspijevala obmanjivati Ivanove roditelje koji za svo to vrijeme nijednom nisu pričali sa sinom. Međutim, ako se uzme u obzir da su u pitanju stariji ljudi, koji žive u zabačenom selu u ovom kraju Leskovca, nemaju internet, ne znaju da koriste Viber i druge mreže za komunikaciju, situacija postaje jasnija.
Kako saznaje Blic, za njih je uvijek imala drugačiju priču. Kada dođu kod nje kući, nekad je zvala pa “nije uspijevala dobiti” Ivana, nekad im bi samo prenosila da se javlja, da je dobro, da radi i šalje novac, a nekad bi otišla u drugu sobu da se čuje s njim, pa im onda govorila da je morao prekinuti jer je morao raditi… Oni nisu ni slutili da se samo par metara dalje, u toj kući, skrivao užas…
– Svekrvi je prije mjesec dana pričala kako je Ivan stigao u Beograd i kako se trebaju naći kako bi kupili stan. Ivanovu majku je to jako obradovalo, radovala se tome, ne znajući da joj je sin mrtav, zazidan u buretu – priča za Blic jedan poznanik obitelji.
Nakon toga Biljana je i Ivanovom ocu rekla jednu bizarnu rečenicu.
– Kada je svekar nedavno bio kod nje ona mu je rekla: “čut ćete vi nešto, dogodit će se nešto”. Čovjek nije ništa slutio, mislio je da govori o kupovini stana i da će biti neko lijepo iznenađenje. Nije znao da je lagala za stan i da će čuti da mu je sin mrtav i zazidan – priča susjed iz sela.
Kada je zločin otkriven Ivanovi roditelji upali su u potpuni šok.
– Idem na njemu sahranu, ja je žalim, a moj sin mrtav… Zar da dočeka da mu kosti sahranjujem – kroz suze je dan nakon što je zločin otkriven ispričala Ivanova majka Ružica.
– Nikad nam se nije javio. Ona je govorila da se javlja njoj, a i unuke su isto govorile da se tata javlja, kao ne može razgovarati. Pa nije ni mogao kad je nabijen u bure i sahranjen, to se tek sad otkrilo. Njene sestre su nas toliko napadale što se Ivan ne javlja, što se djeci ne javi, što ne dolazi… nije se ni mogao javiti iz bureta – kaže Ivanov otac.
Da u njenoj priči nešto “ne štima” jedini je sumnjao Ivanov brat Nenad, po zanimanju policajac. On je taj koji je i razvalio pregradni zid u podrumu i pronašao zabetonirano tijelo svog brata.
Kažu mještani da se on intenzivno raspitivao zašto se Ivan ne javlja, da je stalno pitao i Biljanu i djecu. Ovakav užas, međutim, vjerojatno ni on nije mogao naslutiti…
Da je Biljana dobro glumila potvrdio je i Aleksandar, koji je priznao da je s njom pune dvije godine bio u ljubavnoj vezi. On je policiji, ali i za pojedine medije, ispričao da je znao da Biljana ima muža, ali da mu je govorila da je u Rusiji i da nisu u dobrim odnosima. On ju je, rekao je, pomagao, ali o zločinu nije znao ništa.
Kažu da ju je nekoliko dana prije nego što je izvršila samoubojstvo ostavio.
Saslušan je u policiji i prošao je poligraf, međutim policija još provjerava njegove navode.
Za prijateljice s posla s kojima se družila u periodu nakon zločina Biljana je imala istu priču kao i za susjede. Barem neko vrijeme, a onda je “promijenila ploču”. Vjerojatno kako bi joj pomogle da skriva istinu od djece koja su tražila da čuju oca.
– Družile smo se dvije godine i za to vrijeme mi nikada nije pokazala fotografiju supruga. Na Facebooku je bilo naših fotografija, ali njenih s njim ne. Ne znam kako je izgledao, a bile smo dobre prijateljice – ispričala je za Blic Biljanina kolegina koja je željela ostati anonimna.
Kaže, Biljana je uvijek bila vesela, nasmijana, ali o mužu nije mnogo pričala.
– Ponašala se kao da je među njima sve u najboljem redu, a onda je odjednom nastupila velika promjena. Jedan dan je samo došla i požalila mi se da joj se muž uopće ne javlja. Tada se promijenila jako… – opisuje za Blic.
A onda je opet promijenila priču.
– Poslije je počela govoriti da se javlja, ali samo njihovoj najstarijoj kćeri, jer je za nju jako vezan – dodaje.
Ubrzo nakon toga Biljana je promijenila posao i prekinula kontakt s kolegica s kojima se družila.
Stevan Jokić, specijalist neuropsihijatrije i dječje psihijatrije, kaže da Biljaninu mrežu laži nitko nije shvatio jer je u pitanju splet manipulacije i povjerenje okoline prema njoj.
– Ona je bila ili intelektualno nadmoćnija u odnosu na sve te osobe u okruženju, ili toliko manipulativna da nije mogla izazvati sumnju kod rodbine. Postoji mogućnost i da su u pitanju osobe koje ni ne znaju kako da stupe u kontakt s osobom u inozemstvu– kaže Jokić.
Vera Jovandić, specijalistica neuropsihijatrije, kaže i da otuđenost obitelji može biti jedan od razloga za nedostatak sumnje kod Ivanovih najbližih.
– Biljana je svakako manipulirala njima jer je slala poruke i uspješno prikrivala da je Ivan mrtav. Ipak, najjednostavnije tumačenje je da su oni manje kontaktirali i manje se viđali (u okviru obitelji). Vi imate članove obitelji istom gradu i ulici pa se ne vide godinama. U praksi sam imala slučajeve da su članovi obitelji pričali o ljubavi i bliskosti, a kada se ušlo u dubinu otkrila se otuđenost – kaže Vera Jovandić.
Podsjetimo, tijelo Ivana Stojanovića (40) iz Velikog Trnjana kod Leskovca, kojeg je, kako se sumnja, ubila supruga Biljana sjekirom, bilo je ubačeno u bure, a potom preliveno betonom. Sjekira kojom je izvršen zločin pronađena je na tavanu kuće u najlonskoj vreći.
Očevici kažu da je tijelo Ivana Stojanovića pronađeno u buretu zabetonirano u “čučećem položaju”, ali da, vjerojatno zbog betona, nije otpao ni jedan dio tijela iako se nalazilo tu tri godine.
– Kada je malter skinut vidjele su se ozljede sječivom po cijelom tijelu, nalik na one koje su samo mogle biti nanesen sjekirom – priča rođak Stojanovića, koji je, kaže, imao tu nesreću da sve to vidi i da od tada ne može oči sklopiti.
Bure se, kako otkriva za Blic, nalazilo iza naknadno dozidanog zida.
– Taj zid je bio od cigala i maltera u jednom kutu, a preko su bile nabacane neke stvari, otpad. Zid je amaterski urađen. Ili se radilo na brzinu ili ga je zidala ženska ruka – smatra.
Dnevnik.ba