“Najviše mi je nedostajalo kvalitetnog vremena koje provodite s prijateljima ili obitelji, jer u Londonu nemate za to puno vremena. Samim tim kvaliteta tog druženja je vremenski i sadržajem ograničena. Nigdje spokoja i zadovoljstva kao u BiH nema, ovakve kvalitete života nema. Da vi možete raditi i provodite vrijeme sa svojom obitelji, a isto tako se družiti sa svojim prijateljima”, kaže Sejfudin, javlja N1.
Život od seljaka do lorda
Ipak, život u Londonu mu je proširio vidike, spoznao je tijekom boravka tamo, prave vrijednosti života i ispričao anegdotu o profesoru koji ga je ispitivao o njegovom podrijetlu.
“Ja onako posramljeno kažem da sam iz jedne male zemlje Bosne. Pa me pita, jesam li iz glavnog grada? – Ja kažem, ne, nego iz jednog malog grada Zvornika. Pa kad me pitao jesmo li imali zemlje i stoke, ja onako posramljeno kažem, ma jesam – sramota me, ja dijete sa sela”, rekao je Sejfudin i nastavio:
“Kad sam sve to završio, on meni kaže: “Pa vi ste Lord”. Meni onako čudno, kako sam lord. Prošlo je dugo vremena kada sam ja shvatio, da u engleskoj nije lako doći do vlasništva zemlje i onda često puta znam reći “Otišao sam u London kao seljak, vratio se kao lord”.
Kako izgleda jedan radni dan u Engleskoj?
Sejfudin je tijekom svog života radio u mnogim sektorima, ali i bankarskom sektoru. Novac koji je dobio, nikad neće biti dovoljan za količinu stresa koji je proživio na poslu.
“Radio sam na Piccadilly Circus u centru Londonu, ali stres je nemjerljiv, jer vi dnevno imate plasman kredita, kreditnih kartica u jednom danu. Da je to neidrživo, tri mjeseca ako preživite u tom okružju, onda ste stvarno uspjeli. Dugo sam tu bio i taj stres je trajao neprestano. Bez obzira, koliko vi zarađujete, to ne opravdava onaj stres, zbog kojeg na kraju krajeva zdravlje ode.”, pojasnio je.
Dok s druge strane, idilično opisuje njegov trenutni život u Bosni i Hercegovini. Kojeg kako kaže, nigdje na svijetu nema.
“Za razliku od toga u Bosni, ja sam jutros od svoje kuće u miru, da ne kažem lordovski sa sela krenuo iz Zvornika. Vozio se pored Drine, udisao čist zrak, onu ljepotu, evo došao sam sada na Bjelašnicu. Tu sam, i to je takav mir, da je to nevjerojatno”, rekao je Hodžić.
Problem vidi u sustavu Njegov savjet mladim ljudima je svakako, da odu vani, nauče i vrate se ovdje kako bi učinili BiH sustav bolji nego što jeste.
“Ljudi će reći, pa dobro u Bosni je nemoguće opstati. Ima jedna velika razlika, a ta razlika je da mi ovdje nemamo sustavne podrške, da bi mi sve ove prirodne ljepote i potencijal mogli iskoristiti. Naravno, ima ovdje izazova, uvijek je lakše misliti da je tamo negdje bolje, dok ljudi ne odu i ne vide. Trebaju mladi ljudi otići, naučiti stvari, ali ne zaboraviti odakle su došli. Da to svoje iskustvo donesu opet u BiH. Jedino tako od BiH, možemo napraviti neku novu Englesku ili Švicarsku da u njoj živimo. To možemo samo mi. Ne možemo očekivati da netko drugi dođe i nešto radi, pa da nam gotovo preda u ruke. To se nikada neće dogoditi”, ističe Hodžić.
Iz iskustva Hodžića život u Zapadnim zemljama ima velike prednosti, ali dušu nema.
Dnevnik.ba