To ti je moja njemačka Slavonija, svaki dan u nju gledam sa svog prozora – prevrćući fotografije šume i uzoranih njiva pomalo sjetno izgovara “auslanderica” Karolina Amidžić.
Karolina je svoju adresu u Slavoniji zamijenila njemačkom prije dvije godine. Sada živi i radi u Brettenu, mjestu šezdesetak kilometra udaljenom od Stuttgarta. Kraj je to u kojem se nastanilo toliko našeg svijeta da se na ulicama s njemačkim isprepliću jezici država nastalih raspadom Jugoslavije.
Prošli je tjedan Karolina došla kući na godišnji odmor te porazgovarala s bivšom sugrađankom, danas novinarkom Večernjeg lista.
– Školske knjige kod nas nisu besplatne i ja sam shvatila da danas-sutra, kad budem imala dijete, teško da bih mu od plaće koju u Slavoniji zaradim mogla kupiti udžbenike. O školskim izletima i ekskurzijama da i ne govorim. A gdje je sve ostalo? I zato sam otišla – obrazlaže Karolina koja sa svojih samo 20 godina zrelim promišljanjima bez riječi ostavlja puno starije.
Kada je stigla u Njemačku, nije znala “ni beknuti” jezik.
Prva joj je godina bila iznimno teška; mijenjala je povremene poslove, smještaje...
– Tko god kaže da u Njemačkoj teku med i mlijeko, taj nema pojma. Na kraju te prve godine bila me ulovila depresija i već sam htjela odustati i vratiti se kući. Međutim, jedan slučajni susret u trgovini u kojoj sam se rasplakala jer sam zaboravila pin na kartici sve je promijenio. Već gotovo godinu dana radim kao njegovateljica u domu za stare, više nisam u kolektivnom smještaju jer sam našla vlastiti, njemački sam potpuno svladala. Imam normalno radno vrijeme, prekovremeni sati su plaćeni, za smještaj potrošim trećinu plaće, a ostatak mi je i više nego dovoljan za normalan život, da ni u čemu ne oskudijevam. Ali i dalje patim za svojom Slavonijom i vratila bih se svojoj kući isti tren kad bih imala plaću upola manju nego što je ovdje imam. I ne mislim samo ja tako, svi mi ovdje patimo za svojim krajem – govori Karolina dok u kofer koji nosi u Njemačku pakira kobasice, slaninu, “pljosku” rakije i čokanjčiće kako bi, dok gleda kroz prozor svog podstanarskog stana, mogla zamisliti da je kod kuće.
Dnevnik.ba