Dok je bankar Srđan Djaković (59) u pritvoru, otkriva se i sve više detalja oko vrličkog bankara koji je iz poslovnice OTP banke ukrao milijune kuna.
Svi detalji ukazuju na to da je akciju pomno planirao, a da pritom nije mario na to tko će od kolega nastradati. Posebno kolegica Anita J. (37) koju je banka suspendirala, piše Slobodna Dalmacija.
Kako dani prolaze, otkriva se sve više detalja u priči oko bivšeg šefa sada već bivše vrličke poslovnice OTP banke Srđana Djakovića (59), koji se trenutačno nalazi u istražnom zatvoru na splitskim Bilicama zbog sumnje da je pronevjerio gotovo devet milijuna kuna bančina novca.
A ti detalji govore da je vrlički “Robin Hood”, kako mu se tepalo u medijima, cijelu operaciju vrlo pomno isplanirao ne mareći za probleme koje je ovim činom izazvao svojim kolegama, a posebice kolegici Aniti J. (37).
Ona je, naime, tog dana ranije otišla s posla, oko 14 sati, ali praktično na njegovor nagovor, a ne na svoj zahtjev. Nakon otkrića da je njen šef pobjegao u nepoznato s velikom svotom, Uprava banke suspendirala je 37-godišnjakinju do daljnjeg, praktički je optuživši da je pomogla Djakoviću.
- Samo što mi nisu napisali da sam mu ja “držala kesu” kad je trpao novac. On je znao da ja svaki dan na posao do Vrlike putujem s jednom prijateljicom koja radi u ljekarni i tog petka mi je on rekao da idem ranije s posla jer ona ide ranije kući. Dakle, nisam ja njega pitala da me pusti, već je on to sam meni predložio. Nisam imala nikakva razloga posumnjati u nešto, ni na kraj pameti mi nije bilo...
Kako sam ranije izašla, ostavila sam mu svoj ključ od trezora jer sav novac sa šaltera na kraju radnog dana mora biti spremljen u trezor. Nisam ni znala da je naručio novac, znala sam samo za 200 švicarskih franaka koje je trebao naručiti za jednu klijenticu. Taj dan zaštitari su s novcem došli ranije nego obično. Bila sam za šalterom jer je bilo dosta stranaka i Srđan je, vidjevši ih, skočio i rekao: “O momci, stigli ste prije...”
- Zaprimio je novac, iako to obično radim ja, i to baš zato što sam bila za šalterom. Novac je zaprimio u sobi koja nema nadzor i vjerojatno ga je negdje sakrio dok ja nisam otišla, nije ga sigurno nosio u trezor. Bar ja nisam vidjela - govori nam bankarica i dodaje kako je u šefa imala bezgranično povjerenje. U njemu je vidjela “oca” koliko se on zaštitinički ponašao prema njoj u četiri godine koliko su zajedno radili.
- Kad sam došla u ponedjeljak na posao, vidjela sam dosta ljudi da čekaju ispred poslovnice, a njega nije bilo. Kod njega su bili svi ključevi, pa tako i onaj od trezora za koji sam ja bila zadužena. Zabrinula sam se da mu se nije što dogodilo jer je prije tri godine operirao srce pa sam ga zvala 15 do 20 minuta, ali nije se javljao.
Zvala sam i njegovu obitelj, ali mi oni nisu znali ništa reći. Svojim sam ključem otvorila vrata poslovnice i kad sam ušla unutra, u sobi bez videonadzora, iza šaltera, vidjela sam da su stvari neuredne, razbacane velike vreće za smeće, da je tu brojač za novac, a na njegovu sam printeru primijetila papir sa stanjem i velikim novčanim iznosima. Šokirala sam se tada, shvatila sam da se nešto događa i zvala sam nadređene rekavši im što sam zatekla, a oni su mi kazali da zamolim klijente da odu, da zatvorim poslovnicu i ne diram ništa dok ne dođe policija. Tako sam i napravila - veli naša sugovornica.
Kaže da se Srđan volio hvaliti time koga sve zna i s kime je sve bio na ručkovima, ali da nikad njoj nije pričao ni o kakvim problemima i dugovima.
Tvrdi kako je uvjerena da priča o gradnji hotela na Jahorini nije istinita i da bi njezin šef, s obzirom na tako pomno planiranje, svoj naum proveo u djelo čak i da ona tog dana nije ranije izašla s posla. Ne zna, veli, razlog zašto je dvjema gospođama prije bijega vratio novac, no očito je da se “zbog nečega osjećao dužan to napraviti”.
- Ne mogu vjerovati da je tako ocrnio svoju obitelj, da nije razmišljao što će se dogoditi. I ja sam prije par godina operirana, prošla sam kemoterapije i sad mi se dogodi ovako stresna situacija u kojoj sam se našla ni kriva ni dužna i moram strahovati hoću li sutra imati posao. A imam i ja kredite, tu je i dvoje djece, moram živjeti, a sad sam dovedena u situaciju da se pitam hoće li me sutra netko zaposliti u dućanu da režem salamu jer ispada da sam ja krala.
Meni je čudno kako se nitko nije zapitao kako to da jedna mala poslovnica naručuje deset puta više novca nego što smo smjeli imati.
Koliko znam, kad je to naručio, zvali su ga i pitali zašto mu treba toliki novac, a on je navodno kazao da klijenti dižu novac jer odlaze iz banke zbog zatvaranja. Mi smo već sredinom listopada znali da se poslovnica zatvara. Nelogično mi je da se dopustilo da se tako olako pošalju toliki novci, a da se nikom nije “upalila lampica” - zaključuje naša sugovornica još uvijek u nevjerici, piše Slobodna Dalmacija.
Dnevnik.ba