StoryEditor
izvještaj s ročišta

Suđenje za zločin u Križančevu selu: Svjedok promijenio iskaz, odjednom se ničega ne sjeća

Piše desk  /  13.10.2021., 17:16h
Prenosimo izvještaj s ročišta sa suđenja za zločine u Križančevu selu, održanog 1. listopada ove godine, koji je izvorno objavio portal Detektor.ba.

Na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedok Tužiteljstva BiH ispričao je kako je vidio zarobljene vojnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u jednoj garaži, dok je u ranijem iskazu, koji je u sudnici negirao, rekao kako su pojedini zarobljenici ubijeni kod “Rokijeve kuće”.

Svjedok Tužiteljstva BiH Suad Sivro kazao je tužitelju Ivanu Matešiću kako nije sudjelovao u akciji u prosincu 1993. godine i da ništa, osim da je njegov brat poginuo, o toj akciji nije čuo.

Tužitelj je pročitao raniji iskaz svjedoka u kojem stoji kako je čuo da je u akciji bilo zarobljavanja vojnika HVO-a, da ne zna koliko je točno vojnika zarobljeno, ali da su neki od njih ubijeni blizu “Rokijeve kuće”.

Svjedok je rekao kako on nije dao tu izjavu, a na zahtjev Tužiteljstva BiH konstatirao je da su svi potpisi na iskazu njegovi.

Tužitelj Matešić je pročitao dio iskaza u kojem je Sivro ranije kazao kako su neki ljudi dovedeni u garažu te da je on otišao do te garaže da vidi. Svjedok je u iskazu naveo kako je prepoznao dvojicu zarobljenih.

Sivro je u sudnici izjavio da je to točno, da se “pogledao” sa zarobljenima kada ih je vidio. Istaknuo je kako ne zna tko ih je doveo tu. Na kasniji upit obrane svjedok je rekao da je čuo da su dva zarobljenika danas živa te da ih je čuvao neki policajac.

Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović optuženi su za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok Tužiteljstva BiH Džemal Smajić je kratko ispričao kako je za akciju u prosincu 1993. godine čuo ujutro, kada se čula i pucnjava.

“Angažirali su nas da izvlačimo ranjene kod potoka. Iz daljine sam vidio mrtva tijela”, kazao je Smajić.

Svjedok Tužiteljstva BiH Hazim Patković ispričao je kako su ga vojni policajci odveli na crtu jer je izbjegavao vojnu obvezu.

“Bio je tu Roki, Almir Sarajlić. Znao sam ga od ranije, bio je problematičan. Doveden sam u Počulicu u zatvor i onda na crtu u Sivrino Selo. Položaj nam je bio kod poštareve kuće. Kada se akcija završila, išli smo na potok da utvrdimo crtu . Vidio sam mrtve u potoku. Među njima sam prepoznao Antu, zvanog Antica, i Čalića, on je bio poštar”, rekao je Patković.

Na upit je li Sarajlić bio sam kada je došao po njega, Smajić je odgovorio da je s njim bilo još ljudi i da je “Vojna policija radila svoj posao”. Upitan od obrane Sarajlića, svjedok je kazao kako ne zna kako su tijela koja je vidio dospjela tamo gdje ih je uočio.

Posljednji svjedok na ročištu bio je Redžo Glavaš, pomoćnik zapovjednika 27. brigade, koji je ispričao kako je akcija u prosincu 1993. godine bila združena akcija u kojoj je sudjelovalo više jedinica, te da je sudjelovala i jedinica iz 27. brigade.

“Čuo sam da je bila čista akcija, ali da je bilo kolaterala. Tek sam u Tužiteljstvu čuo da je bilo zarobljenih”, rekao je Glavaš i dodao da je jedna od civilnih žrtava u toj akciji na sebi imala maskirni prsluk.

Dnevnik.ba

13. listopad 2021 17:16