Još jednom se potvrđuje teza kako na bošnjačkoj političkoj sceni ne postoji nijedan subjekt koji je spreman napraviti bilo kakav ustupak koji bi vodio prema političkoj ravnopravnosti Hrvata u BiH. Tako se pokazalo i u slučaju stranaka “Trojke” koje nisu spremne podržati HNS-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona u kojemu se traži minimalna korekcija u slučaju izbora hrvatskog člana Predsjedništva, navodi se u analizi politologa i novinara Gorana Kutle na RTV-u Herceg Bosne.
Šizofrena atmosfera o pogodavanju UZP politici
A nepostojanje iskrenog partnerskog odnosa ne doprinosi ni zajedničkoj izgradnji države, navodi u analizi RTV Herceg Bosne.
Kad se samo malo i stidljivo otvore vrata političkog dogovora između hrvatskih i bošnjačkih predstavnika u kojemu bi se izašlo u susret ostvarenju zahtjeva Hrvata, u bošnjačkom javnom i medijskom prostoru stvori se jedna pomalo i šizofrena atmosfera o “prodaji i izdaji države”, “pogodovanju UZP politici”, “plutajućem trećem entitetu” i tako godinama iz pregovora u pregovore pa sve u nedogled.
Jednostavno Bošnjaci i Hrvati ne gledaju na isti način ni trenutačno ni svako buduće rješenje, kao ni međusobni partnerski odnos na koji su osuđeni u zajedničkom entitetu – Federaciji BiH.
Za složenu državnu zajednicu kakva je Bosna i Hercegovina optimalno rješenje se može tražiti na načelima federalizma, smatra zagrebački stručnjak za međunarodne odnose i međunarodno javno pravo, profesor Goran Bandov.
Floskula o zaustavljanju podjela zemlje
Ipak, sami spomen federalističkih principa, među strankama u Sarajevu izaziva sablasnost i pozivanje na uobičajenu floskulu o “potrebi zaustavljanja daljnjih podjela zemlje” koja je u stvarnosti ionako duboko podijeljena. A kako navodi novinar i politički analitičar Darko Mršić, duga je povijest nepodnošljivosti bošnjačkih političkih predstavnika prema svakom obliku političke autonomije Hrvata i vjerojatno joj je začetak još od “Livanjskog pitanja” 1992. godine.
Navodi i kako je u povijesti bilo i rijetkih primjera dobre suradnja, ali da je ta suradnja kratko trajala samo dok je to odgovaralo bošnjačkoj politici.
Političko ostvarenje najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda Hrvata kroz minimalne izmjene Izbornog zakona ostaje po svemu sudeći, nedovršeno do daljnjega. A do tada bošnjačke vladajuće i opozicijske stranke skrivat će se iza potrebe izmjena Ustava koje u praksi nijedna od njih nije spremna podržati, ako bi to značilo i političku ravnopravnost Hrvata u BiH.
Dnevnik.ba