Cvijeće žrtvama položili su i predstavnici Grada Sarajevo i Kantona Sarajevo. Nakon što je otkriveno obilježje niko od zvaničnika nije se obratio novinarima, niti je davao izjave.
"Ovim spomen-oblježjem odana je počast sarajevskim civilima koji su tijekom opsade Sarajeva 1992. i 1993. godine na lokalitetu jame Kazani na Trebeviću dovedeni i ubijeni, a jama je korištena kao grobnica. Konačan broj ubijenih na Kazanima do danas nije zvanično utvrđen. Iz jame na Kazanima nakon rata su, u više ekshumacija, izvađeni posmrtni ostaci 23 žrtve, od kojih je 15 identifikovano, a prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), riječ je o pet žrtava ženskog spola i deset muškog, starosti od 27 do 66 godina. Dvije žrtve su ukrajinske nacionalnosti, dvije hrvatske, jedna žrtva bošnjačke nacionalnosti i deset žrtava srpske nacionalnosti", opisali su sarajevski mediji današnji događaj.
Inače, riječ ovime se spomen-obilježje na Kazanima pokazalo kao najlicemjernije spomen-obilježje postavljeno žrtvama iz posljednjeg rata. Naime, na obilježju nigdje ne piše kako su pripadnici bošnjačke ratne vojske, Armije RBiH, ubili nedužne ljude samo zbog toga što su bili druge nacionalnosti. Štoviše, sarajevska javnost cijeli događaj pokušava predstaviti kao nešto što se slučajno dogodilo u vihoru rata. K tomu, glavni "kolovođa" ovih ubojstava Mušan Topalović-Ccao sahranjen je uz najviše vojne počasti na mezarju Kovači, tik uz rahmetli Aliju Izetbegovića.
Početkom rata u Bosni i Hercegovini Caco je osnovao 10. brdsku brigadu bošnjačke Armije RBiH, koja je imala oko 2.000 vojnika. Caco i njegovi pripadnici 10. brdske brigade Armije RBiH smatraju se odgovornim za prisilno odvođenje građana Sarajeva na kopanje rovova. Bio je poznat po tome kako je ubijao Hrvate i još više Srbe u Sarajevu. Radilo se o stanovnicima Sarajeva srpske i hrvatske nacionalnosti, kasnije i Bošnjake, koji su živjeli u općinama Stari Grad i Centar Sarajevo. Mahom ih se odvodilo na područje Trebevića kod jame zvane Kazani, a onda je tim ljudima nestao svaki trag. Tijela su bacana u jamu zvanu Kazani ili spaljivana.
Bošnjački politički vrh je znao za njegove zločine.
Na samom spomeniku, pak, prema usvojenoj Odluci Gradskog vijeća piše:
"SPOMEN OBIlLJEŽJE KAZANI (1992-1993)
Zauvijek ćemo se, s tugom i postovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana:
Boškovć (Simo) Marko, 1929-1992 Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933-1992 Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943-1992 Drašković (Branko) Mileva, 1936-1993 Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952-1993 Jovanović (Vojo) Dusko,1954-1993 Komijenac (Ilija) Marina, 1926-1993 Komljenac (Adam) Radoslav, 1921-1993 Lavriv (Mihaila) Ana, 1942-1993 Lavriv (Stefan) Vasilj,1933-1993 Lemez (Neđo) Novka,1950-1992 Nikolić (Nikola) Ergin,1966-1993 Radosavljević (Boro) Branislav, 1952-1993 Šalipur (Momčio) Predrag, 1965-1993 Šteta (Lutvo) Ago, 1942-1994 Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952-1992 Žuža (Jefto) Stojan,1933 -1992
GRB GRAD SARAJEVO 2021"
Dnevnik.ba