Pero Gudelj rođen je 26.svibnja 1955. godine u selu Gornja Večeriska u Vitezu, a umro je 24.11.2020.godine u Zagrebu te je sahranjen na mjesnom groblju u Gornjoj Večeriskoj. Odrastajući u siromašnoj obitelji, već u ranom djetinjstvu razmišljao je kako sebi i svojoj djeci osigurati bolje uvjete za život. Ljubav mu je od malih nogu bila harmonika. Svirajući na svadbama, kako sam kaže, zaradio je prve novce. Pred protekli rat ulaže ih u videoteku uz koju uskoro otvara i prvu kabelsku televiziju na prostorima bivše Jugoslavije.
Početkom 90-ih godina, dok je rat još trajao u BiH, Pero Gudelj bio je među rijetkima koji su i tad razmišljali od čega i kako živjeti nakon rata. 1992. godine registrirao je poduzeće FIS koje je tada brojalo desetak radnika. Trgovina s kojom je krenuo devedesetih godina danas se razvila do većini nas neslućenih razmjera, ali ne i Peri Gudelju za kojeg njegovi suradnici i prijatelji kažu kako je oduvijek znao kako razviti biznis i imao za to, pokazalo se, neophodnu viziju.
Po trgovačkom centru FIS kojeg u dane vikenda posjeti preko 30 tisuća kupaca, danas je poznat ne samo Vitez već i cijela središnja Bosna, pa i BiH.
Uz viteški, Pero Gudelj suvlasnik je još osam prodajnih objekata u BiH, dva u Hrvatskoj i jednog u Beču.
FIS surađuje s 1500 partnera iz 50 zemalja svijeta. Na više od 180 tisuća metara četvornih prodajnog prostora, FIS ima ponudu od 250 tisuća različitih artikala što ga svrstava u vrh prodajnih lanaca u BiH.
Pero Gudelj bio je svjestan da bez proizvodnje nema zdrave ekonomije te su razvojni planovi FIS-a bili vezani upravo uz proizvodnju. Već godinama FIS proizvodi tekstil i čarape, a posebno su ponosni na vlastitu robnu marku namještaja Ambyenta. Svaki pojedinačan proizvodni segment razvijaju uz pomoć svojih inozemnih partnera, što znači da su FIS-ovi proizvodni pogoni opremljeni po europskim standardima, odnosno imaju strojeve koji su posljednja riječ tehnike u svijetu.
Pero je uvijek govorio kako mu je dosadilo gledati kako se iz BiH izvozi kvalitetno puno drvo, a potom uvozi namještaj.
"Mi sami možemo praviti isto tako dobar namještaj jer imamo kvalitetnu sirovinu, znanje i sposobnost. Dodamo li tome suvremene strojeve uspjeh ne može izostati", bila su razmišljanja Pere Gudelja.
Kao rijetko koji poduzetnik, Gudelj je bio svjestan kako je BiH s manje od četiri milijuna stanovnika malo tržište, pa se Pero okrenuo europskom tržištu.
Iako je bio vlasnik ogromnog poslovnog carstva, Pero Gudelj do kraja je ostao čovjek kakav je oduvijek bio. Volio je svoje rodno selo i običaje, a rado i zasvirao harmoniku. Nijedno veselje niti fešta na koju dođe Pero Gudelj nije završila bez njegove pjesme i svirke.
Uz harmoniku je najradije pjevao o svome selu i rodnom kraju. Nije se sramio svojeg podrijetla ni skromnog obrazovanja.
Za sebe je uvijek govorio da je dijete sa sela koje voli puno raditi, svirati i pjevati, piše Centralna.ba.
Dnevnik.ba