U Grabovici kod Mostara nema niti jednog stanovnika Hrvata, no, ipak Grabovica je zauvijek obilježena jednom od najvećih tragedija Hrvata uopće.
Masakr nad civilima; djecom i starcima, nekažnjeni je UZP tzv. ABiH.
Danas, s vremenskom distancom od punih 27 godina, o zločinu govorimo s dozom straha. Ne zbog nas, nego zbog onih koji će ostati za nama, a među njima…
U „časnoj“ borbi „časne“ i „oslobodilačke“ vojske Grabovica je proglašena opravdanim vojnim ciljem, a 33 ubijena Hrvata su proglašene kolateralnim žrtvama. Za 19 od 33 tijela se traga i danas… Zločin je počinjen u sklopu vojne akcije „Neretva 93“ koja je za cilj imala osvajanje područja pod nadzorom HVO-a od Bugojna do Mostara.
Obdukcijski nalazi splitskog KBC-a "Firule" i svjedočenja preživjelih lede krv u venama:
- Jedna žrtva je bila razapeta na križ, nakon čega mu je otkinuta glava i nabijena na kolac. Druga žrtva je bila dugo mučena i naposljetku zapaljena živa. Treća žrtva je zaklana. Jedan je civil ubijen pred suprugom, koja je potom silovana, a nakon dugog zatočeništva, razmijenjena. Supruga je po dolasku u Mostar počinila samoubojstvo, što je bilo posljedicom pretrpljenih stresova.
- Žrtve su dobile metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće i crkva su spaljene. Mrtva tjela djece i staraca su masakrirana.
Za ovaj zločin, kao i za onaj u Uzdolu gdje je ubijena 41 osoba, 29 civila i 12 vojnika HVO-a, NITKO od vrha Armije BiH nije odgovarao!
Pravosuđe BiH šuti o slučaju. Osim dva pojedinačna predmeta obitelji Marić i Zadro nema novih pravosudnih pomaka.
Za ovaj ratni zločin (i za pokolj u Uzdolu), bio je 10. rujna 2001. optužen i ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović, po zapovjednoj odgovornosti. U optužnici je navedeno da Halilović nije poduzeo mjere za spriječavanje pokolja u Grabovici (za kojeg je znao unaprijed). Haaški sud oslobodio ga je odgovornosti za slučaj Grabovica.
Gotovo tri desetljeća nakon masakra nalogodavci, ali i počinitelji, uredno žive svojim životima. 19 nikada pronađenih nije dobilo priliku ni za dostojanstven ispraćaj. Nije pronađena niti jedna kost, a kamoli tijelo… Zbog zločina su osuđena petorica izravnih počinitelja, ali njima je suđeno za ubojstva, a ne za ratni zločin. Slučaj još nije zaključen. Postoji zapovjedna odgovornost!
‘‘Ključni dokazi koji nisu bili dostupni u Haagu na suđenju Seferu Haliloviću sad su dostupni. Mi dostavili dvije direktive i četiri video zapisa, ali još nismo dobili informaciju što je s tim. A 2017. godine smo to uradili. Tužiteljstvo je uredno preuzelo dokaze‘‘, rekao je Drežnjak 2019. godine.
Po izvršenju pokolja cijelo područje Grabovice bilo je blokirano s ciljem prikrivanja zlodjela. Postavljeni su punktovi, sa svih strana, da se ne može saznati ništa o masakru. Ni policija, ni UNPROFOR, ni mediji - nitko nije mogao ući u Grabovicu.
Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro koja je imala samo 4 godine.
Masakr nad Hrvatima u Grabovici kod Mostara u javnosti se uglavnom prešućuje. Zato i jesmo, 27 godina nakon rata, tu gdje jesmo, a svi smo jednako krvavi ispod kože.
…
Nemamo pravo na šutnju.
Tvrdnje generala Sefera Halilovića, ondašnjeg zapovjednika stožera Armije BiH, izrečene početkom 1998. godine u emisiji Glasa Amerike, izazvale su veliku pomutnju u muslimanskim vojno-političkim redovima. Tada je general Halilović ustvrdio da je tadašnji predsjednik RBiH Alija Izetbegović pravodobno izviješten o zločinima počinjenim nad zarobljenicima i hrvatskim civilima sjevernog dijela Hercegovine, ali da nikada nije zapovjedio pokretanja istrage.
Dodatni apsurd neinstitucionalnosti, i to baš na današnji dan, su sarajevski mediji koji podsjećaju na zločin, srame se počinitelja, ali Nitko, ponovno NITKO, nije pozvao institucije da reagiraju. Nitko ne traži da se počinitelje kazni. Važno je, očito, skinuti ljagu s obraza „časne“ vojske nečasnih djela.
…
Žrtvama vječni spokoj.
Dnevnik.ba