Nakon Francuske, nova opasnost za Europu. Italiji prijeti dužnička kriza

Vlada premijerke Giorgije Meloni planira dodatno zaduživanje od 28 milijardi eura, a američka investicijska banka Goldman Sachs upozorava da bi Italija do 2028. mogla postati najzaduženija država Europske unije, piše CNBC.

Talijanska vlada sljedećeg bi tjedna trebala predstaviti novi proračun, kojim će povećati izdvajanja za obranu i energiju. Prema procjenama Goldman Sachsa, dodatna potrošnja povećat će proračunski manjak i otežati smanjivanje golemog državnog duga.

 

Još 28 milijardi eura zaduživanja

Vlada Giorgije Meloni odobrila je 2. listopada dodatno zaduživanje od 28 milijardi eura tijekom sljedeće dvije godine. Novac je namijenjen obrani i energetici, a izdvajanja su podijeljena otprilike ravnomjerno između tih dvaju područja.

Zbog novih planova Italija je povećala očekivani proračunski manjak za 2027. godinu s 2.8 na 3.4 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a za 2028. s 2.5 na 3.2 posto.

To znači da talijanska država planira trošiti znatno više novca nego što će prikupiti porezima i drugim prihodima. Razliku će morati pokriti dodatnim zaduživanjem.

Filippo Taddei, ekonomist Goldman Sachsa zadužen za Europu, upozorava da bi takva politika mogla dodatno zabrinuti ulagače, osobito uoči parlamentarnih izbora koji se u Italiji očekuju 2027. godine.

Prema njegovim procjenama, talijanski javni dug mogao bi do 2028. dosegnuti oko 137 posto BDP-a i potom se zadržati na toj razini. Time bi Italija, prema toj prognozi, mogla prestići Grčku i postati najzaduženija članica Europske unije.

 

Zašto je to problem?

Visok javni dug sam po sebi ne znači da državi prijeti bankrot. Problem nastaje kada ulagači počnu sumnjati u njezinu sposobnost da uredno vraća posuđeni novac.

Tada zahtijevaju veće kamate kako bi nastavili financirati državu. Posljedica je da sve veći dio proračuna odlazi na plaćanje kamata, a manje novca ostaje za javne usluge, ulaganja i druge potrebe.

Upravo se takav pritisak posljednjih dana vidi u Francuskoj, gdje su kamate na državne obveznice dosegnule najviše razine u više godina.

Prinos na desetogodišnje francuske državne obveznice u petak je iznosio oko 4.85 posto, dok je na usporedive talijanske obveznice iznosio oko 4.55 posto.

Prinos je, pojednostavljeno, godišnji povrat koji ulagači traže za posuđivanje novca državi. Kada prinosi rastu, novo zaduživanje države u pravilu postaje skuplje.

Taddei upozorava da bi dugoročno zadržavanje kamatnih prinosa na talijanske desetogodišnje obveznice iznad četiri posto moglo dovesti do daljnjeg rasta javnog duga, čak i nakon 2028. godine.

 

Izbori dodatno kompliciraju situaciju

Problem za Italiju nisu samo rastući troškovi zaduživanja nego i politička neizvjesnost.

Parlamentarni izbori očekuju se sljedeće godine, a Goldman Sachs procjenjuje da bi tijesan izborni rezultat mogao otežati dogovor o smanjivanju državne potrošnje.

Političke stranke mogle bi, naime, biti prisiljene obećavati dodatna izdvajanja kako bi privukle koalicijske partnere i osigurale parlamentarnu većinu.

"Italija ulazi u razdoblje u kojem bi labavija proračunska politika, nepovoljniji uvjeti financiranja i neizvjesni izbori mogli pogoršati izglede za javni dug, nakon četiri godine fiskalne konsolidacije", upozorio je Taddei.

Fiskalna konsolidacija naziv je za mjere kojima država nastoji smanjiti proračunski manjak i staviti javni dug pod kontrolu.

 

Meloni promijenila izborna pravila

Talijanski parlament u četvrtak je odobrio i kontroverznu reformu izbornog sustava, koju zagovara premijerka Meloni.

Novim pravilima uvodi se razmjerniji način raspodjele zastupničkih mjesta, uz dodatne mandate za koaliciju koja osvoji najmanje 42 posto glasova.

Melonina vlada tvrdi da će promjene olakšati sastavljanje stabilnih vlada i spriječiti dugotrajne pregovore nakon izbora. Oporba, međutim, optužuje premijerku da pokušava prilagoditi izborna pravila vlastitoj koaliciji i povećati izglede za ostanak na vlasti.

Unatoč kritikama, Meloni je posljednjih godina uživala povjerenje financijskih tržišta upravo zbog političke stabilnosti i smanjivanja proračunskog manjka.

Italija je 2025. završila s manjkom od 3.1 posto BDP-a, nakon što je prethodnih godina postupno smanjivala razliku između državnih prihoda i rashoda.

No novi izdaci za obranu i energiju sada prijete preokrenuti taj trend.

 

Zašto EU dopušta novo zaduživanje?

Dodatna talijanska potrošnja oslanja se na fleksibilnost europskih proračunskih pravila, koja državama pod određenim uvjetima dopuštaju povećanje izdvajanja za izvanredne potrebe.

Takve mogućnosti postale su posebno važne zbog rata u Ukrajini, rasta vojnih izdataka i energetskih poremećaja povezanih sa sukobima na Bliskom istoku.

Europska unija inače propisuje da proračunski manjak država članica ne bi smio prelaziti tri posto BDP-a, a javni dug 60 posto BDP-a. U praksi brojne države, uključujući Italiju i Francusku, godinama imaju znatno veći dug. 

Europska komisija 8. listopada podržala je talijanski zahtjev za privremenim odstupanjem od uobičajenih proračunskih ograničenja, ali konačnu odluku još mora potvrditi Vijeće Europske unije.

 

Nisu svi uvjereni da Italiji prijeti kriza

Ipak, dio ulagača smatra da se Italija nalazi u boljem položaju od Francuske, unatoč većem dugu u odnosu na veličinu gospodarstva.

Konstantin Veit, upravitelj ulaganja u investicijskoj kompaniji PIMCO, ističe da velik dio talijanskih državnih obveznica drže domaći ulagači.

To može biti prednost jer domaći ulagači u pravilu manje naglo povlače novac tijekom razdoblja tržišne panike.

Francuska je, s druge strane, više izložena stranim ulagačima, koji mogu brže reagirati na političke i gospodarske probleme.

Veit smatra da Italija trenutačno ima stabilniju političku situaciju, povoljniji odnos prihoda i rashoda kada se isključe kamate na postojeći dug te bolje iskustvo u provođenju nepopularnih proračunskih mjera.

 

Neki ulagači već se klade na probleme

Ipak, zabrinutost zbog Italije počinje se odražavati i na ponašanje velikih financijskih institucija.

Reinout De Bock, voditelj strategije za europske kamatne stope u UBS Investment Banku, otkrio je da je zauzeo poziciju kojom bi mogao zaraditi ako vrijednost talijanskih državnih obveznica padne.

Takva ulaganja temelje se na očekivanju da će ulagači u budućnosti zahtijevati veće kamate na talijanski dug, što u pravilu smanjuje tržišnu vrijednost već izdanih obveznica.

De Bock smatra da bi Italija mogla postati sljedeća velika europska država čiji će dug izazvati zabrinutost financijskih tržišta.

Iako su talijanske vlasti posljednjih godina provele niz reformi, upozorava da visoke kamate ponovno otvaraju pitanje dugoročne održivosti državnih financija.

Za Italiju će zato proračun koji Melonina vlada predstavlja sljedećeg tjedna biti važan test povjerenja ulagača, ali i pokazatelj koliko je spremna povećati državnu potrošnju uoči izbora.

Dnevnik.ba