Prošle su 33 godine, ali Melanie Pressley vjerovala je u tu tanku nit koja veže majku i dijete. Pitala se koliko su se puta mogli naći na paralelnim putovima, čak i na istim raskrižjima, ali kreću se u suprotnim smjerovima, a da se zapravo i ne sretnu, piše Aleteia, prenosi Večernji list
Rekla je "ne" pobačaju
Pressley je imala 18 godina i nije imala nikakvu sigurnost u budućnost - a još manje u onu koju bi mogla ponuditi djetetu koje je nosila. Bi li pomoglo da je bilo samo malo više pomoći? Pružena ruka?
Pressley je bila mlada i osjećala se usamljeno, s partnerom koji je predložio pobačaj kao rješenje "problema" koji je nosila. U labirintu puteva kojim je mogla krenuti, umjesto u tu slijepu ulicu (za bebu, ali i za nju), odabrala je život.
Rodila je dječaka, a odlučila mu je napraviti plan posvojenja zahvaljujući podršci svoje obitelji i uslugama agencije za posvojenje.
Bio je to lipanj 1988. Predala je sina ne dajući mu ime. Rekla je da želi da njegovi posvojitelji imaju tu čast. Možda je također shvatila da mu je već dala ono što je najvažnije: dar života i mogućnost ljubavi prema dvoje (posvojitelja) roditelja. Medicinska sestra joj je dopustila da zadrži sina nekoliko trenutaka unatoč protokolu koji to nije dopuštao, a Pressleyjeva je sestra snimila fotografiju.
To će joj biti uspomena za koju će se držati čak i nakon što je bila sretno udana i majka još troje djece. Život je krenuo neočekivanim stazama, ali uvijek je držala tu nit vezanu za svoje srce. Prošle su trideset tri godine i to se dijete danas zove Greg Vossler, a znalo je da je posvojeno od svoje 9. ili 10. godine.
Nikada nije htio postavljati previše pitanja: "Uvijek bih se šalio govoreći:" Ne vidim slavnu osobu koja liči na mene "ili:" Nitko tko je kralj ili kraljica u nekoj dalekoj zemlji ne liči na mene “, Prepričava on u intervjuu za News 5 Cleveland.
Dnevnik.ba