Vodeći analitičar ruskog “Nacionalnog fonda energetsku sigurnost”, Igor Juškov, tvrdi kako ruski projekt bez sumnje postaje ključan za južni plinski koridor prema Europi, prenosi Logično.com.
Bruxelles se dugo oslanjao na plin iz Kaspijskog mora, koji je trebao biti alternativa za ruskim isporukama. Međutim, projekt plinovoda “Nabucco“, koji je Europi trebao isporučivati turkmenski plin, propao je. Kada su Rusija i Iran blokirali prolaz plinovoda između Turkmenistana i Azerbejdžana na Kaspijskom moru, ispostavilo se da je beskoristan.
Nakon toga je Europska komisija zanemarila odredbe iz Trećeg energetskog paketa i odobrila “Južni plinski koridor“, kroz kojeg je azerbejdžanski plin iz Kaspijskog mora morao doći u EU tijekom 2019. No, Baku je nema dovoljno plina za tako velike isporuke.
Na Svjetskom naftnom kongresu u Istanbulu je Rovnag Abdullayev, predsjednik azerske kompanije SOCAR, izjavio da je Azerbejdžan spreman zadovoljiti potrebe plina Europe, ali nije mogao precizno reći količine koje bi Baku mogao isporučivati Europskoj uniji.
“Azerbajdžan bi prema dugoročnim obvezama Europi trebao isporučivati 10 milijardi kubnih metara godišnje i još 6 milijardi u Tursku. Bit će dobro ako zemlja uspije ispuniti ove obveze”, rekao je Igor Juškov.
Ranije je zamjenik predsjednika Gazproma, Aleksandar Medvedev, izjavio kako Azerbejdžan nema dovoljno plina, jer je već prisiljen pumpati ga natrag u polja, kako bi održao razinu proizvodnje nafte.
Zbog toga sada Gazprom i azerska državna tvrtka SOCAR pregovaraju o povećanju isporuka ruskog plina Azerbejdžanu. Za sada ruski holding ima ugovor za isporuke do 2 milijarde kubnih metara plina godišnje Azerima, a SOCAR je zainteresiran za povećanje i dodatnih 3 do 5 milijardi kubnih metara. O ovom poslu je početkom srpnja održan posljednji krug pregovora u St. Petersburgu. Dakle, jednadžba je jednostavna, turkmenski plin ne može do EU, a Azerbejdžan ga nema dovoljno.
Još jedan pokazatelj da posao s “Južnim plinskim koridorom” neće teći glatko može biti izjava turskog ministarstva vanjskih poslova, Mevlüta Cavusoglua, koji je prošle godine rekao da će prvi krak plinovoda “Turski tok” svake godine isporučivati oko 16 milijardi kubnih metara plina, a višak kojeg ne bude trebala Turska će ići u TANAP, “Transanadolski plinovod” preko Turske, koji je dio Južnog plinskog koridora.
Ukupni kapacitet oba kraka “Turskog toka” će biti oko 32 milijarde kubnih metara plina, dvostruko više nego “Južni plinski koridor”. Čak i ako se “Južni plinski koridor” bude mogao opskrbljivati plinom Turkmenistana i Izraela, čak i drugih, sudbina drugog kraka ruskog projekta je blizu realizacije.
Gazprom Export i mađarski Hungarian Gas Trade Ltd su prošlog tjedna potpisali su Memorandum o razumijevanju, a mađarska agencija MTI javlja kako Budimpešta želi ugovor o opskrbi plinom kroz “Turski tok” koji će joj osigurati oko 8 milijardi kubnih metara plina godišnje.
“Mađarska razmatra opskrbu plinom kroz “Turski tok” na najbolji mogući scenarij, jer ostali kanali, kroz Rumunjsku ili Hrvatsku, nisu u planu”, kazao je na sastanku s predsjednikom Gazproma, Aleksejem Millerom, mađarski ministar vanjskih poslova, Peter Siyyarto.
Glavni volumen isporuka za Mađarsku kroz “Turski tok” će zamijeniti dobavne pravce koji trenutno idu preko Ukrajine, kroz koje je prošle godina Mađarima isporučeno 5,7 milijardi kubnih metara plina.
U svakom slučaju, 8 milijardi kubnih metara je pola opterećenja druge linije “Turskog toka”, koji je dizajniran za isporuke ruskog plina u Europu. Kao što je navedeno od strane ruskog ministra za energetiku, Aleksandra Novaka, sada se razmatraju dva pravca isporuka iz Turske, jedan u smjeru Grčke i Italije i drugi preko Bugarske, Srbije, Mađarske do Baumgartena u Austriji.
Sofija je izrazila želju da postane plinsko čvorište kojem ruski plin biti glavni izvor.
“Ovo je jedna od opcija, zajedno s projektom “Posejdon” preko Grčke do Italije ili čak širenjem “Transjadranskog plinovoda” iz Turske u Italiju preko Grčke, koji je također dio “Južnog plinskog koridora”. Sada imamo opciju preko Bugarske, Srbije i Mađarske, što je nakon prisilnog otkazivanja velikog plinovoda “Južni tok” ove zemlje natjeralo da ozbiljno razmotre planove za razvoj plinske transportne infrastrukture i pristup zajamčenim izvorima opskrbe plinom”, rekao je zamjenik ravnatelja “Nacionalnog fonda energetsku sigurnost”, Aleksej Grivač.
Prema riječima stručnjaka, sada je glavni problem s isporukama plina preko Bugarske i Srbije do Mađarske i dalje do Austrije unutarnja infrastruktura u EU. Naime, prema zakonima koje sama usvojila, EU je sada odgovorna za unutarnju infrastrukturu i distribuciju, čime je zapravo olakšala posao Gazpromu.
“Hoće li morati graditi potrebnu infrastrukturu u okviru Trećeg energetskog paketa za primanje plina iz druge linije “Turskog toka” i nije najvažnije pitanje. Važnije je hoće li imati dovoljno političkih i financijskih resursa. Do sada nemamo odgovor na to pitanje”, vjeruje Grivač.
Prošlog tjedna je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pozvao Rusiju da sudjeluje u izgradnji međudržavnog spojnog plinovoda s Bugarskom, što je već znak da Sofija vjerojatno nema sredstava da sama izgradi plinsko čvorište.
Za ovu inicijativu je veliki interes pokazala i Austrija. Sredinom prošlog mjeseca austrijski list Der Standard piše kako OMV grupa želi oživjeti što je moguće od projekta “Južni tok” i kako OMV i Gazprom pregovaraju kako dovesti plin do austrijskog čvorišta Baumgarten.
“Najviše koristi od obnove Južnog toka bi imali OMV i Austrija, koji bi postali središte plina. Kada se savezni kancelar Christian Kern sastao s predsjednikom Vladimirom Putinom u St. Petersburgu, puno se govorilo o demontiranju široko-kolosiječne željeznice, a također se raspravljalo i o manjim projektima vezanim za ukapljeni prirodni plin”, piše Der Standard.
Međutim, prema austrijskom listu, svi detalji o velikom poslu oko nastavka izgradnje “Južnog toka” se drže u strogoj tajnosti. Kancelar Austrije Christian Kern i šef grupe OMV, Rainer Seele, odbili su komentirati informacije.
Dnevnik.ba