Mohamed Matva (naslovna fotografija) nije mogao ni zamisliti da će jednoga dana živjeti u Albaniji. Dvadesetdevotogodišnji Sirijac koji je odrastao u blizini Damaska sanjao je da postane psiholog – u svojoj domovini. Ali kada je izbio rat, morao je prekinuti studiranje. Najprije se sklonio u Libanon. I tko zna kako bi se završila njegova izbjeglička Odiseja da stariji brat Husam ranijih godina nije odlučio da kao biznismen ode u Albaniju. Husam u međuvremenu ima i albansku putovnicu. Podnio je zahtjev za spajanje obitelji i u Tiranu doveo i roditelje i dva brata, piše DW.
Mladi Mohamed radi u novootvorenom restoranu starijeg brata. „Moj život ovdje je otišao u smjeru koji nikada nisam očekivao. Ali zadovoljan sam", kaže Mohamed, koji sada već dvije godine živi u Albaniji. Dugo vremena je planirao da nastavi put ka Njemačkoj gdje živi još jedan od braće: „Ali kada sam saznao za teškoće koje izbjeglice tamo imaju, zaključio sam da je ovdje ipak bolje."
„Dvije domovine: Sirija i Albanija"
Husam Matva
Teškoća u Albaniji ima samo s jezikom, ne i s ljudima. „Albanci su prijateljski nastrojeni, žele pomoći, kao u Siriji. Čak je i vrijeme slično."
Je li Albanija posljednja stanica, to Mohamed trenutno ne može reći. Međutim, jedno je sigurno: dalje ka sjeveru ne želi ići: „Za sada ostajem ovdje, ali kade se rat u Siriji završi, vratit ću se. Ali sada već znam: uvijek ću imati dvije domovine, Siriju i Albaniju."
I drugi brat Ali Matva radi u obiteljskom restoranu u Tirani. Prije dvije godine je kao izbjeglica bio u Istanbulu i to je iskustvo koje „ne bi htio da se ponovi". Sirijskim izbjeglicama u Njemačkoj želi poručiti da ima i drugih „dobrih zemalja". „I u Albaniji se može živjeti dobro", tvrdi Ali Matva.
Nedostaje samo albanska mlada
Tri brata djeluju zadovoljno u Albaniji. Nedostaje li im nešto? „Sada nam treba jedna dobra albanska mlada za malog Mohameda", kaže kroz smijeh najstariji brat, Husam Matva.
I vjerska tolerancija u većinski muslimanskoj Albaniji jedan je od razloga za zadovoljstvo braće Matva: „Ovdje muslimani i kršćani lijepo žive zajedno, kao kod nas nekada", govori Ali. „Kod nas više nije tako, ali ovdje te nitko ne gleda poprijeko zato što si musliman ili kršćanin."
Ipak braća Matva su jedinstven slučaj: Albanija ne važi za omiljeni cilj izbjeglica. To je jedna od najsiromašnijih zemalja Europe i mnogi Albanci napuštaju svoju domovinu kako bi u zapadnoj Europi potražili bolju budućnost. Ove godine je doduše došlo na stotine izbjeglica na područje Albanije ka granici s Grčkom, ali je samo njih 164 podnijelo zahtjev za azil – što ni za malu balkansku zemlju ne bi trebalo da bude veliki izazov.
Nove nade u Albaniji
Ali Matva
Direktorica Uprave za azil u Ministarstvu unutarnjih poslova Alma Mele, ponosno ističe kako Albanija ima veliko srce za sve kojima je potrebna zaštita. Promjena zakona o azilu omogućila je bolji prihvat izbjeglica. „Oni dolaze iz različitih kultura i regija. Zato nastojimo voditi računa o njihovim kulturnim karakteristikama, njihovim običajima i to već kod samog prihvata i dok traje postupak obrade zahtjeva za azil." Alma Mele kaže da su pojedine izbjeglice na društvenim mrežama pisali o pozitivnim iskustvima iz Albanije. „Može biti da su među njima i oni koji su u zemlji prijavili kao tražitelji azila, ali koji su zatim nastavili put dalje", dodaje Mele.
Ne samo Albanija, nego i njeni balkanski susjedi su tranzitne zemlje, podsjeća direktor UNHCR za Albaniju, Pablo Zapata: „Izbjeglice idu dalje ka sjeveru Europe, gdje su članovi njihovih obitelji". Kako bi postigli taj cilj, u Albaniji i Grčkoj traže krijumčare, koji „milijune zarađuju" na muci izbjeglica, kaže. Tek nedavno je razotkrivena jedna velika krijumčarska banda na sjeveru Grčke. I albanska policija je posljednjih mjeseci prijavila uhićenje više takvih grupa.
Mohamed i Ali Matva su imali sreće: više im nije potrebna pomoć krijumčara ljudi. Njihov najstariji brat Husam zna da je njihov slučaj poseban, jer mnoge izbjeglica plaćaju velike sume kako bi došli do bogatog sjevera. „Ali nama je nadu donijela ova zemlja, Albanija", naglašava. „Može biti da je Albanija siromašna i da nije tako bogata kao Njemačka. Ali bogata je što se tiče ljudskosti."
Dnevnik.ba