Nakon 30 godina skijanja otac i sin Kostelić preselili su se na more. Zapravo, i tijekom skijaških godina ljeta su provodili na moru, barem u onim slobodnim tjednima, ali i u dijelu kondicijskih priprema za novu natjecateljsku sezonu, piše Večernji.hr.
Sada kada skijaških obveza više nema, i tata Ante i sin Ivica prepustili su se morskim guštima. Ivica je jučer startao na velikoj regati u kanalu La Manche i u Irskom moru, a Ante je u subotu odradio svoj tradicionalni maraton na gumenjaku – od Opatije do Mljeta.
Bez obzira na visoku životnu dob (82), legendarni skijaški trener i ove je godine na ljetovanje na jugu krenuo s jadranskog sjevera. A na taj put zaputio se izravno iz Nacionalne sveučilišne biblioteke, gdje je u petak primio Državnu nagradu “Franjo Bučar” za životno djelo.
Idem u Opatiju, gdje ću prespavati i odakle ću u subotu ujutro gumenjakom krenuti put Mljeta. Čeka me put od nekih 255 nautičkih milja i oko 11 sati plovidbe. Planiram doći u istom danu – tako nam je Gips govorio u petak pa smo u nedjelju kod supruge Marice provjerili je li sve prošlo u redu. A ona nam je potvrdila da je stari “morski vuk” sretno stigao na odredište, na kojem će mu se, za koji dan, i ona pridružiti i gdje će provesti cijelo ljeto.
A provode ga u gotovo robinzonskim uvjetima, u uvali Omani, gdje je Ante sagradio tri kućice, skladište i malo pristanište. Inače, do te uvale ne vodi nikakva cesta, već se ide pješice, kroz šumu.
– Prvi put to sam napravio 1967. i od tada sam gumenjakom od Opatije do Mljeta išao više od 40 puta. Ja sam vam čovjek s mora, moja mati je Dalmatinka, a moj djed dao je ime Veslačkom klubu Gusar. Ako se već splitski nogometaši zovu po hajducima, neka se onda ovi koji treniraju na moru nazovu po gusarima – rekao je Ante, koji je, kad je bio mlađi, morskim putem prevaljivao i puno veće razdaljine pa tako i onu iz Francuske u Hrvatsku. Dakle, ako se pitate otkud Ivici takva strast za boravkom na moru i jedrenjem, onda vam je jasno da “jabuka ne pada daleko od stabla”.
A on se javio iz francuskog Caena, nekoliko sati prije starta regate o kojoj je kazao:
– Prvi put u povijesti brod pod hrvatskom zastavom natječe se na jednoj regati klase 40, a to je “Normandy Channel Race”. Ova regata za dvojce duga je oko tisuću milja, tehnički je vrlo zahtjevna jer velike razlike u plimi i oseki stvaraju jake morske struje što može predstavljati nepremostivu prepreku.
Nakon ove, Ivica će ovog ljeta nastupiti na još najmanje dvije regate, od kojih je jedna oko Azora i natrag, a druga, Transat Jacques Vabre, regata između Francuske i Brazila. Također pod hrvatskom zastavom.
Znajući “tvorničke postavke” njegova obiteljskog odgoja, ništa drugo i ne dolazi u obzir, što nam govori i ova priča njegova oca. – Ja sam sa svojom djecom imao nekoliko prilika da odemo nastupati pod drugom zastavom, a jedna je bila jako ozbiljna jer nas je na to nagovarala ministrica sporta jedne zemlje. Oni su bili spremni osigurati nam dom i egzistenciju, no ja na to nisam pristao.
Ne radi se o tome je li to sramota ili pitanje časti, nego je za mene to besmislica. Ja govorim o sebi i nikome to ne predlažem. Ja sam mogao ostati u Francuskoj, najprije kao rukometaš, a potom i kao rukometni trener, no nisam htio. A da je ostao i da je nekim slučajem ondje stvorio šampione koji će uknjižiti deset olimpijskih i osam svjetskih medalja, četiri velika i dva mala Globusa te 56 pobjeda i 115 postolja u Svjetskom kupu, zacijelo bi imao status akademika.
– Markiz Pierre de Coubertin, čovjek koji je pokrenuo novovjeke Olimpijske igre, potaknuo je još jedan oblik priznanja za vrhunski sport pa se zahvaljujući njemu, još od 1904., najznačajnija ustanova izvrsnosti zove Francuska akademija znanosti, umjetnosti i sporta.
Ne znam čuju li me naši akademici, no najstarija akademija na svijetu sport smatra jednako važnom djelatnošću kao što su znanost i umjetnost – ističe legendarni Ante, piše Večernji.hr.
Dnevnik.ba