U srijedu nas je zauvijek napustio legendarni domaći glumac Ivo Gregurević u 67. godini života. Glumac je tijekom bogate karijere rijetko davao intervjue, a baš nikada u medijima nije komentirao svoj privatni život. Zbog toga se šuškalo da je privatno nepovjerljiv, zatvoren i šutljiv čovjek.
Ipak, jednom je prilikom dao intervju za bosanskohercegovački news magazin Dani u kojem je objasnio zašto rijetko daje intervjue, a zašto baš nikada nije dao bilo kakav politički intervju.
"Nikad neću dati politički intervju. Zašto bih? Prvo, nisam siguran da intervjui uopće koriste, pa ih zato i ne dajem skoro nikako. Istina, dao sam honorarno: od tri lista sam dobio naknadu za to, od ostalih nisam. I ne zovu me više. Drugo, ja sam umjetnik i ne želim da se miješam u posao političara. Oni imaju svoju pozornicu, govornicu, javne nastupe, i tu glume, tu je njihovo mjesto i tu bi, u krajnjoj liniji, trebali odgovarati za svoj rad. Moj rad i moj život su stvar za koju mogu odgovarati", otkrio je tada.
Tada je progovorio i o identifikaciji s likovima koje je igrao. "Identifikacija traje dotle dok se lik ne pojavi pred publikom. Onda ostaje samo ono što ljudi vide i mogu prepoznati kao svoje. U meni ne ostaje ništa od te identifikacije, ja ću poći ususret drugom liku, drugom poslu koji me očekuje, a publici ostaje da se, eventualno, pokuša identificirati i ponese nešto svoje. Glumcu od lika ne ostaje ništa."
Ivo se osvrnuo i na činjenicu da ga publika uglavnom prepoznaje po filmskim ulogama, a manje po kazališnim. "Čini mi se da je suština u tome da je kazalište cjelovitije, da u njemu nema mogućnosti ponavljanja i da se sve događa samo jednom. S filmom je, sami znate, moguće rascjepkano, kadar po kadar, sekvencu po sekvencu, lakše doći do kompliciranih scena. Kao netko tko je dosta igrao na filmu, ali i netko tko je u stalnom angažmanu u kazalištu, mogu reći da različiti uvjeti utječu da se glumci češće i radije opredjeljuju za film. Na filmu je veći broj gledatelja, veći su honorari, ponekad i za manje uloženog truda dobijete naizgled više, a tu je i "slava", popularnost. Neki dan smo u omiljenom okupljalištu zagrebačkih glumaca, buffetu kazališta "Gavella", raspravljali o tome pretjeruje li se kad se teatru daju svi umjetnički atributi. Ali ako govorimo o tom nekom božanskom užitku, nijedna filmska uloga ne može zamijeniti onu na sceni, u teatru."
"Razlike između filma i kazališta naprosto ide ukorak s razvojem društva, općim stanjem u kojem se ono nalazi i dosta je faktora koji utječu na glumca da se opredijeli za ovo ili za ono", zaključio je tada. - prenosi Dnevnik.hr.
Dnevnik.ba