Radi se o Referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine koji je, na preporuku Arbitražne komisije Međunarodne konferencije o Jugoslaviji (Badinterova komisija), održan 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine, u završnoj fazi raspada bivše SFRJ.
Referendum je potvrdio opredjeljenje bosanskohercegovčkih građana da budućnost nastave graditi izvan bivše SFRJ, za što se izjasnilo čak 99,7 posto od ukupno 2.073.568 glasača (izlaznost 63,7 posto građana s pravom glasa u Bosni i Hercegovini).
Rezultati referenduma, koji su omogućili međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao neovisne države, prihvaćeni su u državnom parlamentu 6. ožujka 1992. godine, a Zakonom o proglašenju 1. ožujka Danom neovisnosti Bosne i Hercegovine (Službeni list RBiH, broj: 9/95), utvrđeno da je to državni praznik.
Zemlje-članice tadašnje Europske zajednice (EZ), danas Europske unije (EU), priznale su državu Bosnu i Hercegovinu 6. travnja 1992. godine, a Sjedinjene Američke Države dan kasnije, 7. travnja.
Te 1992. godine, ujedno i prve ratne godine, 76 država svijeta priznalo je Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu državu, a najprije je to učinila Bugarska i prije referenduma, 31. siječnja 1992. godine.
Nedugo nakon toga, Bosna i Hercegovina je 22. svibnja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda (Rezolucija 757), čime je kao sukcesor bivše SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ. Bosna i Hercegovina u radu UN-a sudjeluje putem stalnih predstavništava u New Yorku, Ženevi, Beču, kao i pri UNESCO-u u Parizu.
U međuvremenu, Bosna i Hercegovina je uspostavila diplomatske odnose sa 183 zemlje-članice Ujedinjenih naroda.
Dnevnik.ba