Asistenti za djecu s poteškoćama u razvoju i dalje bez sistemskog rješenja u HNŽ

Umjesto sustavnog rješenja, to se pitanje do sada rješavalo na dobrovoljnoj osnovi. Naime, Grad Mostar plaćao je asistente iako za to nema zakonsko uporište.

Međutim, zbog manjka u proračunu upitno je hoće li se ta praksa nastaviti nakon 1. lipnja, kada istječe ugovor.

Valerija Smiljanić majka je trogodišnje djevojčice s poteškoćama u razvoju. Razočarana je što roditelji poput nje, uz svakodnevne izazove, moraju strahovati hoće li njihovo dijete moći nastaviti pohađati vrtić ako ostanu bez asistenata.

Ističe da napredak u vrtiću koji je njezina kći ostvarila uz drugu djecu i stručnu pomoć ima ogromne koristi.

„Odlazak u vrtić je neprocjenjiv, znači ono se socijalizira, jako je bitno za njegov psihički razvoj i rast, socijalizacija s drugom djecom. Mi smo na svom djetetu vidjeli ogroman napredak. Kao roditelj, kad ostavite dijete, pogotovo s poteškoćama u razvoju, vi ste mirni, znate da je u sigurnim rukama. Vrtić radi izvrstan posao, imaju super stručni tim, logopeda, psihologa koji radi s djecom, a sada to dovodimo u pitanje, vjerujte da je jako teško", kazala je Valerija Smiljanić, majka djeteta s poteškoćama u razvoju.

Pitanje asistenata nužno je sustavno riješiti, upozoravaju iz Ustanove Dječji vrtići Mostar, jer će u protivnom najranjivija kategorija djece ostati bez pomoći koja im je ključna za razvoj i boravak u vrtiću.

„Mi imamo materijalne dokaze koliko se u djecu ulaže, a posebno u ove ranjive kategorije, tako da, kad bi to bilo u sustavu i kad bi to bio zakon, vi onda možete krenuti po službama i boriti se i lobirati. Ovako, nažalost, ne. Mi u našoj ustanovi u ovom trenutku u 6 jedinica trebamo najmanje 10 asistenata. Imamo 57 djece s različitim razvojnim poteškoćama, 30 djece u riziku od neke razvojne poteškoće i roditelje koji svakodnevno traže upis djece u naš program", kazala je Danijela Kegelj, ravnateljica Ustanove „Dječji vrtići“ Mostar.

Trenutno je na raspolaganju samo pet asistenata, što predstavlja dodatni kronični problem. Sve bi se to riješilo donošenjem pravilnika ili novog zakona na koji se čeka više od 20 godina, pa je tako Hercegovačko-neretvanska županija jedina u BiH gdje predškolsko obrazovanje nije obavezno.

Resorni županijski ministar kaže da ne mogu donijeti pravilnik o asistentima jer je postojeći zakon zastario.

„On ne prepoznaje kategoriju asistenata, tako da mi ne možemo donijeti podzakonski akt ako u zakonskom aktu nije predviđeno takvo rješenje. Mi ni do sada nismo financirali pitanje asistenata i to pitanje trebate postaviti lokalnim zajednicama, oni imaju obvezu financiranja u ovim uvjetima kakvi su danas", ističe Adnan Velagić, ministar obrazovanja HNŽ.

„Definitivno netko tamo ne zna čitati zakone, definitivno je ministarstvo odgovorno i ono treba donijeti pravilnike i osigurati asistente u odgojno-obrazovnim ustanovama, kao što ih imaju u redovnim školama, isto tako moraju i u predškolskim ustanovama. Ne znam zašto se igraju ping-pong loptice", kaže Igor Dečić, predsjednik Udruge za Down sindrom Mostar.

Koalicija udruga osoba s invaliditetom HNŽ-a, kaže Ledić, pripremila je pravilnik i zakonske akte iz ove oblasti koje je uputila Vladi.

Inače, posljednje tri godine asistente financira Grad Mostar, iako za to nema zakonsko uporište.

No, upitno je hoće li se ta praksa nastaviti s obzirom na to da je proračun smanjen i nužna je preraspodjela sredstava, a dodatni problem je politički kaos koji trenutno vlada u Gradskom vijeću zbog nedolaska bošnjačkih vijećnika.

Dnevnik.ba