Alarm za roditelje: Djeca u BiH sve češće pate zbog prekomjernog korištenja mobitela

Prim. dr. Sevda Bećirović ističe kako posebno zabrinjava to što se broj djece s ovim simptomima ubrzano povećava te da su zdravstvene posljedice sve vidljivije i izravno povezane s načinom na koji djeca danas provode slobodno vrijeme.

– U ordinaciji gotovo svakodnevno viđamo predškolsku, školsku djecu i adolescente koji se žale na bolove u vratu, ramenima i glavobolje, često i na vrtoglavice. Prije desetak godina to su bili pojedinačni slučajevi, a danas su postali pravilo, a ne iznimka. Posebno zabrinjava što se ovakvi problemi sve češće javljaju već u predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu. Jasno se vidi povezanost s povećanom upotrebom mobilnih telefona jer djeca provode sate u istom položaju, s glavom pognutom prema ekranu – kaže Bećirović.

Na pitanje kakva oštećenja prekomjerna upotreba mobitela ostavlja na dječju kralježnicu i koje su dugoročne posljedice, specijalistica pojašnjava da se sve češće susreću s tzv. sindromom prenaprezanja, poznatim kao “text neck” ili “vrat od mobitela”, stanjem koje može ostaviti trajne posljedice na razvoj posture i zdravlja djece.

– To znači da donji vratni kralješci, najčešće C5 do C7, trpe kronično povećan pritisak. Kada dijete spusti glavu prema telefonu, težina koju kralježnica mora nositi umjesto normalnih 5–6 kg može porasti i na 20 ili više kilograma. To dugoročno dovodi do boli, ukočenosti, ograničenog pokreta, glavobolja, a kod tinejdžera i do trajnih poremećaja držanja te ubrzanog trošenja hrskavice – precizirala je.

Doktorica upozorava da to nije bezazlena pojava, već proces koji ostavlja trajne tragove ako se na vrijeme ne reagira.

Kao ključnu preventivnu mjeru ističe ulogu roditelja u usmjeravanju djece prema zdravijim navikama.

– Važno je ograničiti vrijeme koje djeca provode uz mobitele i poticati ih da uređaj drže u visini očiju, umjesto da savijaju vrat. Pauze su ključne – nakon pola sata gledanja u ekran dijete se treba istegnuti ili prošetati. Roditeljima uvijek preporučujem da djecu upisuju na sport ili barem potiču na svakodnevno kretanje jer snažni mišići leđa i vrata najbolje štite kralježnicu – savjetuje Bećirović.

Ako se simptomi već pojave, pomažu jednostavne vježbe istezanja vrata, jačanja leđnih mišića i korektivna gimnastika, dok je u težim slučajevima potrebna fizikalna terapija.

Posebno upozorava na djecu predškolske dobi – kod njih, zbog ranog i intenzivnog korištenja ekrana, dolazi do značajnih problema koji mogu imati dugoročne posljedice.

– Kod djece od 3 do 6 godina koja satima koriste mobitel posljedice su teže nego kod starijih. Njihova kralježnica se tek razvija, a vratni kralješci i mišići su vrlo osjetljivi. Ako dijete od 4 ili 5 godina satima dnevno drži glavu pognutu, može doći do poremećaja pravilne zakrivljenosti kralježnice i slabljenja mišića koji drže glavu uspravno, što vodi deformitetima držanja poput skolioze i kifoze – naglasila je.

S neurološkog i psihološkog aspekta, prekomjerno korištenje ekrana utječe na pažnju, koncentraciju i emocije.

– Djeca postaju razdražljiva, slabije se snalaze u socijalnim kontaktima i teže razvijaju samokontrolu. Previše vremena pred ekranom može uzrokovati poremećaje pažnje, kašnjenje u razvoju fine motorike, pa čak i probleme sa snom zbog poremećenog lučenja melatonina – objašnjava Bećirović.

Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je jasna – djeca mlađa od dvije godine uopće ne bi smjela koristiti ekrane, a djeca od dvije do četiri godine najviše jedan sat dnevno, i to uz prisustvo roditelja.

Bećirović objašnjava da mobiteli ne mogu zamijeniti pravu igru:

– Kod predškolske djece razvoj fine motorike ovisi o aktivnom iskustvu. Dijete mora penjati se, slagati kockice, bacati i hvatati loptu. Kada dijete samo pasivno gleda sadržaj na ekranu, ti putevi u mozgu se ne razvijaju. Samo aktivna igra gradi živčane veze potrebne za koordinaciju i motoriku – naglašava.

Logoped Milan Pljevaljčić dodaje da djeca koja provode previše vremena pred ekranima imaju manju priliku za interakciju s roditeljima i vršnjacima, što negativno utječe na govor i emocionalni razvoj.

– Takva djeca imaju siromašniji rječnik, kasne u razvoju govora i imaju slabije socijalne vještine – izbjegavaju kontakt očima i teže započinju razgovor – kaže Pljevaljčić.

Prema podacima UNICEF-a i Agencije za komunikacijske regulative BiH, već 2020. godine 93 posto djece živjelo je u kućanstvima s pametnim telefonom, a većina uređaja bila je dostupna djeci.

Europska studija iz 2024. pokazuje da više od 75 posto trogodišnje i četverogodišnje djece provodi previše vremena ispred ekrana, dok istodobno ima premalo sna i fizičke aktivnosti.

Dnevnik.ba