Korištenje pirotehničkih sredstava, osobito vatrometa, u Kini ima dugu tradiciju. Kinezi, naime, vjeruju da bacanjem pirotehnike odbacuju od sebe i zle duhove.
Tijekom tri godine izgradnje Pelješkog mosta, spajanje skoro svakog većeg segmenta ovog izazovnog građevinskog pothvata obilježeno je tako bliještećim spektaklom, no za ovaj koji će nastupiti u kasnim večernjim satima sa srijede na četvrtak pretpostavlja se da će biti najposebniji do sad.
Raduju se tako u kineskoj korporaciji China Road & Bridge Corporation, raduje se oko 500 radnika i 120 inženjera, kako kineskih tako i grčkih, hrvatskih, svih koji su angažirani na izgradnji, raduje se Hrvatska, raduju se najviše Pelješčani, raduju se svi koji vole mostove, samo se ne raduje visoka politika Bosne i Hercegovine i narod koji joj bespogovorno vjeruje.
Mantra koju je ova politika ponavljala kroz posljednje tri, odnosno dvije godine, jer se u zadnjoj više nije isplatilo govoriti, većinom se odnosila na neriješeno pitanje međudržavne granice, kao i potencijalnu opasnost od nemogućnosti uplovljavanja veći brodova u neumski zaljev, te gospodarsku propast Neuma.
U prve dvije stvari, situacija je jasna bilo kome tko se odluči zagrebati malo dublje od naslova ili naslovne strane u huškačkim tekstovima. Činjenica je da se Hrvatska mostom odmakla od trenutno prihvaćene granične linije za nekih 400 metara, a ako ćemo realno, i ta neformalizirano prihvaćena granična crta sama je po sebi dovoljno sporna.
Glede velikih brodova, to smo već riješili, nakon onih ratnih, u Neum više neće uplovljavati nikakvi teretnjaci, kruzeri i sl. Zaljev je dio zaštićenog Malostonskog zaljeva i svako, pa i potencijalno onečišćenje ne dolazi u obzir. Inače, jeste li znali da je u neumskom zaljevu više puta primijećena prisutnost ugrožene morske kornjače – želve? Posljednji je put viđena u srpnju ove godine kad se nonšalantno dogegala do obale na radost kupača, a osobito djece. Želve su zbog zagađenja jedna od najugroženijih morskih vrsta, a za svoje obitavalište traže čista morska prostranstva. Zar to nije na ponos Neumu i čitavoj državi?
I, posljednji argument, gospodarska propast Neuma.
Posljednji i najlakše oboriv argument. Za njegovo pobijanje ne treba oformiti pravne i povijesne komisije, ne treba dovoditi stručnjake za pravo mora, ne treba dizati na noge Parlament i Sabor. Ne treba ništa ni potpisivati. Dovoljno je zaviriti u mozgove koji su zakoračili u tržišnu ekonomiju jednom nogom, a drugom se cipelom čvrsto zabetonirali u socijalističkom samoupravljanju.
„Propast ćemo jer nam nitko neće prolaziti kroz Neum.“ – A zašto bi živjeli od prolaznika?
Ljudi, sve je podložno promjenama, a Neum odavno više nije trgovinska meka kakva je nekoć bio. Danas se po jeftinijim cijenama mogu nabaviti i kvalitetniji proizvodi u bilo kojem većem centru u Hrvatskoj. Naprimjer, do pandemije koronavirusa, Neumljani su na redovitoj tjednoj ili mjesečnoj bazi u šoping osnovnih životnih namirnica odlazili u jedan od poznatih trgovačkih lanaca u Metkoviću. Onom dijelu stanovnika Dubrovačkog Primorja i Pelješca kojima je Neum prva i najbliža veća sredina za kupiti kruh, mlijeko, ulje i komad odjeće po tom se pitanju neće ništa promijeniti. Oni neće zbog mosta ići iz Stona kupiti dva litra ulja u Metković ili Split. Jedino što ih u tom naumu može spriječiti nastavak je upitno opravdanih mjera zabrane prelaska granice zbog pandemije emeritus.
Stanovnici Dubrovnika ionako već godinama ne dolaze u Neum po namirnice, Neum im je davnih dana postao tek usputna stanica za pecivo. Oni koji vuku podrijetlo iz Neuma, i s namjerom dolaze u Neum, svakako neće dolaziti preko mosta.
Glede stranaca koji prolaze kroz mjesto, tu bi moglo biti određenih gubitaka, no stavimo ruku na srce i zapitajmo se, zar je to u tako velikom postotku da će Neum doživjeti kataklizmu zato što u restoran ili trgovinu neće svratiti Henry, Hans ili Urlike?
Turistima plićeg džepa Neum će i dalje ostati povoljnija destinacija u kojoj će se situirati i potom organizirano obilaziti eminentnija turistička središta.
Pa umjesto da se hvatamo za glavu jer će nam možda i takvi turisti pobjeći, zašto ne bi počeli razmišljati na način – ‘ajmo im nešto ponuditi da ostanu, ili, zašto ne bi i mi imali turiste dubljeg džepa koji neće čekati jutro da iz hotela šmugnu na Orebić?
Neumu je dosad dosta toga padalo s neba. Na nama je bilo samo da otvorimo trgovinu ili se uvalimo u kredit za deseterokatnicu. Često su to bila financijski neopravdana ulaganja koja je na životu održavala masovnost i nedefiniranost. Nedostatak vizije i moto "daj što daš". Iza takvog razmišljanja turistima, ali i domaćima, na pladnju nudimo tone betonskih i najčešće nelegalno izgrađenih konstrukcija, na stotine roštilj barova i terasa s cajkama iz kojih se (istina) stidljivo, ali konstruktivno tek zadnjih godina provlače i kvalitetniji sadržaji. Smještajnih kapaciteta na vrhunskom nivou ima za izvoz, no njihov je broj odavno premašio mogućnosti koje Neum ima na svom užem urbanom području.
Neum još uvijek ima samo jedno seosko gospodarstvo koje se bavi agroturizmom. Dalmatinsko zaleđe je već odavno prešlo na glamping, mi nismo razvili ni najobičniji obični camping turizam.
Općina broji desetke povijesnih spomenika. Gdje su? – U drači.
Nisu nam za to kriv ni most ni Kinezi. Kriv je kroničan nedostatak vizije, ali i mentalni sklop koji trči za brzom zaradom. Onom koja je za danas, dok o sutra ionako tek rijetki vode računa.
E, pa ti rijetki pojedinci koji rade danas, a u glavi im je već sutra, oni će se održati. Zašto bi most preusmjerio tvoje klijente i goste ako im ti i u Neumu nudiš kvalitetan i drugačiji program valorizirajući sve prednosti koje posjeduješ?
Zašto bi nam most bio kriv ako će do Neuma u mjesecima koji dolaze proći brza magistralna cesta? Zašto na sarajevski ili mostarski aerodrom ne bi slijetali avioni sa stranim turistima ili dijasporom koji će doživjeti odmor u pravom smislu riječi baš u Neumu? (preporuka za tekst na ovu temu: https://tangosix.rs/2020/25/02/kolumna-alena-scurica-zasto-mostar-stagnira/ )
Vrijeme otvaranja Pelješkog mosta i vrijeme cestovnog povezivanja Neuma s unutrašnjošću vrijeme je izazova, vrijeme je kreativnosti. Za Neum su odavno stvari prestale padati s neba, i tekuća ljetna sezona možda je posljednja kojom se turizmom bavimo u postojećem smislu.
Ostat će Neumu uvijek domaći gosti, no zapitajmo se je li to jedini smjer u kojem Neum želi ići? Ako želimo nešto više, onda se moramo i potruditi. Most nam u tom smislu može poslužiti samo kao dodatna turistička atrakcija i još jedna prekrasna pozadina za nezaboravne fotografije zalaza koji nestaje u romantičnim konstrukcijama…
Dnevnik.ba