Vijest da je Jablaničko jezero nestalo s lica Zemlje, osim stanovništva čija je egzistencija s njime izravno povezana, pogodila je najviše ekologe te u nešto manjem omjeru EP BiH; a onda je, kao što to i bude sa katastrofama 21., st., postala samo jedna u nizu apokaliptičnih galerija internetskih portala nad kojima se zgražamo. Kao da fotografije potopljenog mezarja iz 1953., stećaka iz srednjeg vijeka, ostataka stambenih zgrada iz prve polovice 20.stoljeća... pripadaju ne samo drugom vremenu, nego i drugoj galaksiji.
Piše: Nikolina Lovrić, Dnevnik.ba
Iako je bilo govora o ekološkoj katastrofi, nastao je problem koji nije ni uočen.
Rijetki su se, barem javno, nakon povlačenja vode iz Jablaničkog jezera, zapitali što će sada biti sa ispostavom Lučke kapetanije smještene u Ostrošcu na obalama ovog jezera. Naime, osim što u Jablaničkom jezeru obitava(lo) više biljnih i životinjskih vrsta, te je ono kao takvo utjecalo na ljudske živote, na umjetnoj akumulaciji sagrađenoj sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, smještena je Središnjica Ispostave unutrašnje plovidbe BiH.
Inače, jablanička je kapetanija zadužena za sve unutrašnje slijevove rijeka deset županija Federacije, odnosno za vodna područja Jadranskoga slijeva i vodno područje slijeva rijeke Save, te za jezera, Modrac, Hazna, Vidara, Jablaničko, Grabovičko, Salakovačko, Buško blato i dr., navodi se u priopćenju Federalnog ministarstva prometa i komunikacija na čelu sa Denisem Lasićem.
Kapetanija u Jablanici, a većina kapetana plovi Savom
Na Jablaničkom jezeru se odvija i organizacija registriranja te polaganja ispita za upravljanje brodicama, otvaranje skelskih prolaza u Donjem Svilaju i Tolisi. Do Ostrošca po potrebnu dokumentaciju i dozvole moraju potegnuti i brodari čiji brodovi plove međunarodnim plovnim putem, odnosno rijekom Savom.
Sava je ovaj prefiks ponijela još 2002.godine kada je u Kranjskoj gori potpisan „Okvirni sporazum za slijev rijeke Save“, što nam potvrđuje i nadležno Ministarstvo transporta i komunikacija FBiH.
Osim što navedeno stvara dodatne troškove za stanovnike Ostrošcu udaljenih općina sa Save, neumitno otežava i međunarodni gospodarski promet koji se njome odvija i koji bi naposlijetku mogao donijeti veliku gospodarsku korist čitavoj državi. Stoga nimalo ne začuđuje višegodišnja inicijativa Posavske županije da se u Orašju otvori makar ispostava Lučke kapetanije. Njihova nastojanja dosada nisu urodila plodom.
Čeka Zakon na državnoj razini
Zašto je to tako pitali smo nadležne u Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija Federacije na čijem se čelu nalazi Denis Lasić.
Iz službenog dopisa, doznajemo kako se Pravilnikom o području rada Kapetanije unutarnje plovidbe, predviđa detaširanje određenih aktivnosti na područje Posavske županije, ali kada se steknu uvjeti za to, odnosno kada se donese jedinstven Zakona o unutarnjoj plovidbi na razini BiH kojega još uvijek nema.
Slijedom toga, iz Ministarstva navode kako su svjesni važnosti rijeke Save kao međunarodnog plovnog puta, te pojašnjavaju proceduru koja bi teoretski trebala dovesti situacije koja bi odgovarala Posavljacima, ali i cijeloj državi.
„Ministarstvo komunikacija i transporta BiH trebalo bi predložiti Parlamentarnoj skupštini donošenje Zakona o unutrašnjoj plovidbi koji bi sveobuhvatno i cjelovito riješio pored ostalog i pitanje postojanja Kapetanije na rijeci Savi. Prema prijedlogu ovoga zakona na rijeci Savi trebala bi se formirati Kapetanija i ispostave koje će se baviti međunarodnom plovidbom na rijeci Savi i njenim pritokama (Una, Drina 15 riječnih kilometara , Vrbas 2 riječna kilometra i Bosna 5 riječnih kilometara)“ – navode iz kabineta ministra Lasića.
Posavljaci i dalje čekaju
Dok se državna i federalna razina vlastiusuglase, Posavska županija će i dalje zbrajati troškove.
Kako za Dnevnik.ba navodi predsjednik Vlade ove županije, Marijan Klaić, realna potreba za otvaranjem barem Ureda lučke kapetanije u Orašju postoji već dugo, no od strane Federacije kojoj pripadaju, po tom pitanju, još uvijek nema opipljive povratne informacije.
„S obzirom da je Sava međunarodni plovni put, u Posavskoj županiji već dugo vremena postoji takva inicijativa“ – navodi Klaić te nadodaje kako Posavljaci očekuju kako će se uskoro shvatiti važnost otvaranja ureda kapetanije u Orašju, ponajprije zbog gospodarskih elemenata uštede za sve vlasnike brodica tri posavske Općine.
„U Županiji Posavskoj koja se proteže najvećom dužinom uz rijeku Savu, i manjim uz rijeku Bosnu, životna je vezanost za te rijeke i sve što je sa njima povezano. Županija Posavska ima obalu sa rijekom Savom u dužini od 105 km. Kako smo riječno orijentirani, veliki broj naših građana ima plovila, no do sada nije bilo dovoljno razumijevanja za taj problem, jer njihovi vlasnici moraju zbog registriranja svojih plovila ići do Ostrošca udaljenog od Orašja nepunih 300 km“ – naveo je u kratkom dopisu predsjednik Posavke Županije.
Kapetanija na jezeru bila 1954., može i 2017. bez jezera
Kako stvari stoje, unatoč skoro 350 km plovnog puta rijeke Save u BiH, od čega 105 km pripada Županiji Posavskoj, njezini će stanovnici i dalje morati na 300 km udaljen kopneni put do Ostrošca u kojemu je prema navodima Ministarstva i u vremenu od 1954. do 1963. godine postojala Uprava za riječno brodarstvo sa sjedištem u Brčkom.
Ostaje nejasno koliko je ta povijesna značajka uopće važna u kontekstu današnje raspodjele nadležnosti lučkih kapetanija u Federaciji, no jasno je kako situacija sa nestankom Jablaničkog jezera kojoj svjedočimo otvara neka druga pitanja kao što je ono o logici postojanja središnjice Lučke kapetanije na jezeru kojega jedan dan ima, drugi nema.
Takav scenarij nije baš realan za Savu, pritoku jedne od sedam najvećih svjetskih rijeka, stoga inicijativa inače većinski hrvatske Županije Posavske, danas ponovno dobiva na već zaboravljenoj važnosti.
Dnevnik.ba