Prije više od godinu i pol na lokaciji koja se nalazi uz njegovo zemljište Fadil Budnjo, vlasnik Dom za stare osobe Green kod Sarajeva, kupio je zemljište od nekadašnjih vlasnika Srba te je započeo graditi objekt. Mimo propisa i uz redovito nasilje prema starosjediocu Mikuliću, piše Večernji list.
Došli sa strojevima
“Borim se protiv ovoga ima godinu i pol dana. Ovdje se radi toliko veliki objekt da ugrožava moj život i egzistenciju. Gradnjom toga objekta nanose se nepopravljive štete. Uz to, oni su toliko otišli daleko da preko mog zemljišta kopaju kanal kako bi proveli vodu”, počinje Mikulić.
Po njegovim riječima, pred investitorom se povlači policija i gradske vlasti.
“Ljudi koji rade došli su sa strojevima na moje zemljište. Kada sam ih pitao tko su i što rade tu, odgovorili su mi kako su ih poslali da kopaju kanal. Nakon toga pitao sam ih imaju li ikakve papire za to, no nisu imali. Zovnuo sam policiju i stvarno su se odazvali pozivu. Policajac je upitao bagerista osobnu iskaznicu, nije je imao, a nije čak htio reći ni kako se zove. Policija je napravila zapisnik i zaustavili su radove. Ali čim je policija otišla, oni su opet nastavili raditi i napravili su što su planirali. Položili su cijevi i sve prikopčali. Nakon toga sam ponovno zvao policiju, došli su na teren, ali ništa”, kaže Mikulić.
Doslovno uz njegovu parcelu niče veliki objekt koji posve zagrađuje njegovo imanje i mimo je svih građevinskih uvjeta.
“Gradi se jedan veliki objekt, čak i mimo građevinskih uvjeta. Evo, i sada idem do inspekcije, pokušat ću razgovarati s gradonačelnikom, tražiti prijam. Objekt se gradi na 38 cm između mene i druge parcele. Radi se o objektu koji je visok šest katova. Na mojoj strani je 45 prozora. Kome god to kažem, užasne se. Bilo da su u inspekciji, urbanizmu, ali ništa. Radovi se nastavljaju”, kaže Mikulić.
On kaže da je, za sada, bespomoćan.
“Sada ne znam što poduzeti. Maloprije sam bio kod odvjetnika. Ako podnesem sada tužbu, kaže mi odvjetnik, doći će mi to na red za pet godina”, jada se ovaj stanovnik Vrapčića.
Jedino je u tome dijelu istočnoga Mostara zabilježen nešto brojniji povratak Hrvata.
“Prijetnji i različitih poruka je bilo. Traži da mu prodam taj dio kako bi imao tri metra oko objekta i uvjereno mi govori da ću to morati prodati. A ima 20 duluma zemlje u komadu tu što je kupio, a nabio je objekt tako da je mene s dvije strane potpuno zagradio. Došao je geometar, zabilježio je zemlju, ali on je počupao koce, doveo strojeve i kopao”, svjedoči ovaj povratnik u naselju Vrapčići.
Ističe kako nema ništa protiv Budnje i njegovih planova, ali uz pridržavanje svih propisa.
Uvid u urbanističke uvjete
“Meni ne smeta što on radi, ali na koji način, da. Sve što tražim je da inspekcija reagira, vidi stanje. Tražio sam uvid u urbanističke uvjete i građevinsku dozvolu. I dobijem ih nakon tri i pol mjeseca. Ne bih ni to uspio da nisam išao na upravnu inspekciju koja je naložila da mi moraju dati. Podnio sam i zahtjev za obnovu izdavanja građevinske dozvole, a to će trajati pola godine. U najmanju ruku, čudno je da se nikoga nije pitalo je li suglasan s izgradnjom tolikog objekta. Da počnem bilo što graditi, pitali bi me sigurno što kažu susjedi”, razočarano govori Zdravko Mikulić Cuni koji je aktivan i u društvenome životu te je član Upravnoga odbora HKD-a Napredak u Vrapčićima.
S ponosom ističe da se među prvima vratio u Bijelo Polje, ali da su sljedeći dani presudni.
“Od Mikulića sam se prvi vratio na zemlju naših predaka. Bio sam za primjer. Gore sam rođen. Jedan od razloga moga povratka je da povučem ljude za sobom jer se nitko nije želio vraćati. Meni je tek 2000. godine bila oslobođena kuća kako bih u ušao u ruševinu jer je sve srušeno bilo. Nakon toga sam izgradio novu kuću. No, sada sam ponovno na prekretnici. Ako ništa ne mognem riješiti i ostane sve u ovakvim uvjetima bez rješenja, ja ću se morati iseljavati. I postići će ono što su naumili – iseliti me odavde”, poručio je Mikulić.
Dnevnik.ba