Jedan je od takvih događaja na povijesnoj sceni svakako pojava Ignacija Loyole – osnivača isusovaca ili Družbe Isusove. Svetac, čiji spomendan danas častimo i slavimo, bio je baskijski vojnik, osoba željna vojne karijere i izazova. Da topovsko tane ispaljeno od neprijateljske vojske nije kojim slučajem zaobišlo toga sveca, svakako danas ne bismo mogli govorili o baskijskom svecu i osnivaču Družbe Isusove.
Sv. Ignacije Loyola, pravim imenom Inigo Lopez de Loyola rodio je se 23. listopada 1491. godine u dvorcu Loyola u baskijskom gradu Azpeitiju kao posljednje dijete od ukupno dvanaestero djece. Roditelji su mu namijenili svećeničko zvanje, no on se, buntovne naravi i sklon viteškim pričama i avanturizmu, odlučuje za vojnički poziv. Njegova se strelovita vojnička karijera brzo uspinje sve dok na Duhove 1521. godine u strahovitoj bitci, braneći tvrđavu Pamplonu, biva teško ranjen topovskim tanetom u koljeno.
Nakon teškoga ranjavanja odlazi na dugotrajno liječenje u svoj rodni kraj gdje na bolesničkoj postelji pokušava odmaći otužne misli o ranjavanju čitajući knjige. Vojnički raspoložen, čeznuo je za zabavnim i viteškim knjigama, a na njegovu dvoru bile su samo dvije knjige: Život Kristov i Zlatne legende. Nisu mu se sviđale knjige sakralne tematike, no pritisnut dosadom, počeo ih je čitati. Knjige su ga počele osvajati, a njegova je želja za svetošću bujala i urodila je trajnim plodovima vjere u Krista.
Nakon ozdravljenja odlučuje poći na hodočašće Španjolskom, Italijom sve do Svete Zemlje kaneći se povući u bilo kakav pustinjački samostan. U tom načinu razmišljanja i želji za molitvom došlo je do preobrazbe Ignacija Loyole. Nastaje najcjenjenije duhovno štivo, glasovita knjižica Duhovne vježbe koja i dandanas inspirira najveće kršćanske mistike i duhovnike. Svetac je se poslije Svete zemlje i kontemplativne navezanosti na monaški način života vratio u Barcelonu i Pariz gdje postaje doktor filozofije – magister artium.
Tijekom boravka u Parizu okuplja istomišljenike i 1535. godine osniva slavnu Družbu Isusovu pod vodećim geslom Omnia ad maiorem Dei gloriam – Sve na veću slavu Božju. Isusovci etimološki i u osnovi nose Isusovo ime jer je njihov osnivač sv. Ignacije Loyola imao viđenje u La Storti. Isus je u viđenju, noseći križ na ramenu, priopćio današnjem svecu da ga želi zaslugu.
Tako je sam Ignacije zadobio veliku pobožnost prema imenu Isusovu i htio da se Družba nazove Isusovom. Prvi suradnici i braća Družbe Isusove izabrali su jednoglasno Ignacija za generalnoga poglavara reda isusovaca koji će ostati sve do smrti. Kasnije će ga zamijeniti sv. Franjo Ksaverski, jedan od najvećih kršćanskih misionara koji je dospio sve do Kine. Redu je sv. Ignacije dao čvrst ustroj i stegu nominalno pokazavši svima da je isusovački red u svemu podređen papi kao vrhovnom poglavaru Katoličke Crkve.
Družba je se proširila po Europi gdje su osim znanstvenoga i publicističkog značaja, iznjedrivši znanstvenike poput Ruđera Boškovića i Nikole Kopernika, imali nebrojeno mnogo svetaca i mistika. Sv. Ignacije umire na današnji dan, 31. srpnja davne 1556. godine u Rimu, a Crkva ga je proglasila svetim 12. ožujka 1622. godine. Smatraju ga zaštitnikom odgojitelja, vojnika i samotnjaka, a upravo njemu posvećene su mnoge crkve i kapele diljem svijeta.
Dnevnik.ba