Kada sam prije 6 godina napustila rodni Alepo u Siriji bila sam neutješna i plakala danima, ali nakon što sam upoznala Banja Luku i druge gradove u RS shvatila sam da i neke druge sredine mogu podjednako prihvatiti i zavoljeti, rekla je Hilda Hrekes koja već 3 i pol godine studira u Banja Luci sa bratom Jamenom.
Ona je ratom zahvaćenu Siriju napustila 2011. godine i pridružila se bratu Jamenu koji je 2 godine ranije otišao u Zagreb kako bi počeo studije na Medicinskom fakultetu.
S obzirom na to da su troškovi života u Hrvatskoj bili veliki, a računi u Siriji blokirani, roditelji im više nisu mogli slati novac. Odlučili su da se krajem 2013. godine presele u Banja Luku gde je Jamen upisao stomatologiju, a Hilda farmaciju.
Vrlo brzo su se uklopili u novu sredinu, pa tako Hilda u slobodno vrijeme zapjeva u crkvenom zboru, a Jamen se honorarno bavio prevođenjem.
Ovaj mladić je postao član jednog od odbora Međunarodne federacije udruženja studenata medicine gde je angažiran kao nacionalni službenik za ljudska prava i mir.
- Na svakom koraku Banjalučani su se potrudili da nam olakšaju život i bukvalno se osećamo kao kod svoje kuće - poručili su oni.
Hilda kaže da otkada je stigla u Banja Luku uči srpski jezik.
- Trudim se da saznam što više o kulturi, običajima i tradiciji srpskog naroda. Od svoje 10. godine sam zavoljela duhovnu glazbu, zbog čega sam i odlučila postati član banjalučkog zbora "Jedinstvo". Pjevala sam u Hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci, ali i drugim pravoslavnim svetinjama širom Srpske - kaže Hilda.
Svojim glasom uveličala je i liturgije u manastiru Osovica kod Srpca, a početkom lipnja održala je predavanje u srbačkoj Narodnoj biblioteci na kojem je sa bratom Jamenom govorila o životu pravoslavnih vjernika u Siriji.
- Naša zemlja je lijepa i bogata i svi smo živjeli u miru i slozi. Pravoslavaca je bilo 10 posto do početka rata, imali smo slobodu vjeroispovijesti i hramove u koje smo redovno odlazili. Prihvatali smo mnoge izbeglice iz Palestine, Iraka i drugih zemalja, a sada smo se i sami našli u istoj ulozi. U Alepu su nam i dalje roditelji, brat i sestra i nadamo se da će ostati živi i zdravi - kaže Jamen, piše Glas Srpske.
Hilda i Jamen ne znaju gde će ih put odvesti, ali se puno i ne opterećuju time.
- Niko od nas ne zna šta ga čeka sutra. Nismo ništa znali o Banja Luci, a brzo smo je zavoljeli. Donedavno nismo znali ni da postoji Srbac, a kamoli da ćemo u njemu pričati pred širokom publikom. Možda ćemo nastaviti život u drugoj europskoj zemlji ili se vratiti u Siriju. Ali, šta god da se desi, čuvat ćemo ono što smo stekli u prošlosti i širiti svoja znanja za ono što nas čeka u budućnosti - rekla je Hilda.
Jamen i Hilda Hrekes često svojim novim sugrađanima govore o sirijskim običajima, koji su za mnoge nepoznanica. Prema njegovim riječima, sklapanje brakova između pripadnika hrišćanske i islamske vjere nije tako često u njegovoj zemlji, dok je brak među kršćanima pravoslavne i katoličke vjere svakodnevica.
Hilda kaže da svadbe u Siriji traju i po 3 dana, a mlada po dolasku u kuću mladoženje ostavlja pečat, tako što utisne ruku u smjesu na zidu i potvrđuje da je u novom domu.
- Mladenci se kite zlatom i novcem, ali ne izostaju ni darovi poput bijele tehnike. Obilježavamo sve važnije blagdane kao i Srbi. Imamo mnogo sličnosti po raznim običajima, kao što su slave, i to je lijepa tradicija koju treba njegovati - smatra ona.
Dnevnik.ba