Prvo ime samostana povezano je s imenom Sv. Dadi koji je propovijedao kršćanstvo na zapadu Armenije i bio učenik apostola Tadeja. Prema predaji samostan je sagrađen na groblju Sv. Dadija. Drugо ime (Hutavank) samostana proizlazi od armenskoga “hut” (brdo) i “vank” (samostan), tj. samostan na brdu, prenosi Nedjelja.ba
Prvi se spomen samostana odnosi na 9. stoljeće. U prvoj polovici 13. st. obnovljene su samostanske zgrade koje su porušilе Seldžuci, a uskoro su se pojavile i nove građevine. Godine 1214. supruga kneza Vahtanga Tagavorazna Arzu-hatun Arcruni je naredila da se počne s izgradnjom armenske katedralne crkve. Tada je sagrađena katedrala, velika samostanska blagovaonica i spremište za knjige, a kasnije 1224. god. i kapelica Sv. Grgura. Uz crkvu je 1241. sagrađeno predvorje (arm. gavit ili žamatun).
Do kraja 17. st. samostan je bio veliko kulturno-vjersko središte, ali već u tom razdoblju počinje gubiti značaj u tom području. Isprva je samostan napao perzijski kan, a zatim su došli glad i kuga.
Krajem 18. st. 300 obitelji je napustilo samostansko selo Hut blizu toga samostana, a drugi dio stanovništva bilo je prisiljenо odseliti se u Perziju. U 19. st. samostan je potpuno ispražnjen. Nakon pripajanja istočne Armenije Rusiji 1830-ih godina armenski crkveni poglavar Bagdasar Hasan-Džalaljan pokrenuo je akciju povrata samostana Crkvi, a početkom 1910-ih godina tbiliski Armenac Levon Ter-Avetikjan pokušao je skupiti novac za obnovu crkve Sv. Bogorodice (arm. Surb Astvacacin) u samostanu, ali buknuo je Listopadski prevrat (Oktobarska revolucija).
Godine 1994. samostan je ponovno blagoslovila Armenska apostolska crkva, a obnovljen je 2004. - 2006.
Samostanski sklop (kompleks) Dadivank sastoji od crkve Sv. Bogorodice i drugih crkava, samostanske ćelije, kapelice u predvorju, hostela, zvonika te nusprostorija.
Dnevnik.ba