Za Hrvate u BiH, ali i za cijelu BiH, gotovo da je važnije tko je na vlasti i kakva je vlast u Zagrebu nego u Sarajevu. S obzirom na to da je BiH međunarodni protektorat i da se o njenoj sudbini ne odlučuje u Sarajevu, nego u međunarodnim centrima moći, poput Bruxellesa i Washingtona, za Hrvate koji žive u BiH je iznimno važno tko tvori Vladu Republike Hrvatske.
U vremenima kad su na vlasti u Zagrebu bivali Račan, Mesić, Sanader, Kosor pa i Milanović dok je bio premijer, Hrvati u BiH su ponižavani, politička prava su im oduzimana, događala se demografska kataklizma, gospodarski su uništavani (slučaj Hercegovačka banka) te su čak i sami Hrvati kao narod bivali prikazivani kao nekakvi ekstremisti u BiH a šireni su negativni stereotipi protiv Hrvata koji korijene imaju u BIH čak i u samoj Hrvatskoj.
Stoga su izbori koji će se održati u srijedu, 17. travnja, iznimno važni za Hrvate u BiH.
Temeljni interes Hrvata u BiH jest da imaju stabilnu vlast u Zagrebu koja razumije da je zaštita konstitutivne pozicije hrvatskog naroda u BiH od presudne važnost za opstojnost i razvoj cjelokupne hrvatske nacije. Daljnje urušavanje hrvatske pozicije u BiH imalo bi nesagledive posljedice po stabilnost Republike Hrvatske s obzirom na to da bi se gubitkom hrvatske konstitutivnosti BiH vjerojatno (polu)raspala na srpski i bošnjački dio te bi oba ta dijela bila neprijateljski nastrojena prema Hrvatskoj.
Također, u tom neželjenom scenariju, jasno je kako bi ojačali i velikosrpski i velikobošnjački nacionalizam što bi moglo imati nesagledive posljedice po Hrvatsku.
Stoga je iznimno važno u Zagrebu zadržati političku stabilnost i vlast koja prepoznaje da je opstanak Hrvata kao političkog naroda u BiH vrhunski politički interes hrvatske nacije.
Prema tom kriteriju, polovina političkog spektra odmah otpada. Ljevičarske političke opcije poput Možemo! pa čak i SDP-a do sad su se pokazale ili totalno nezainteresiranima za BiH ili su nastupali s bošnjačkih nacionalnih pozicija (kao i dio desničara), što je potpuna katastrofa. Tu treba biti fer i naglasiti da je veliki dio veterana SDP-a, poput Joška Klisovića ili Tonina Picule i drugih pokazao da jako dobro razumije probleme u BiH.
Naravno, tu je i Zoran Milanović kao neformalni kandidat SDP-a za premijer Hrvatske, koji je u proteklih nekoliko godina vrlo dobro pogađao bilo Hrvata u BiH. No, njegov angažman je bio verbalne i protokolarne naravi (što je također važno), ali način kandidature i uzdrmavanje stabilnosti političkog Zagreba nije ono što treba Hrvatima u BiH. K tomu, Milanovićeva svađalačka politika bi mogla biti i te kako kontraproduktivna ako bi on došao na poziciju premijera i stvarne, praktične, političke moći.
Hrvatima u BiH ne treba konfrontacija ni s Bruxellesom ni s Washingtonom, nego im treba tijesna suradnja kako bi ostvarili svoje interese koji se svode na ravnopravnost konstitutivnih naroda. No, kako ljevičari i nemaju liste za 11. izbornu jedinicu, za njih se ne može glasovati sve i da se hoće.
No, zato imamo liste MOST-a i Suverenista, listu Hrvatsko bilo i listu HDZ-a.
Lista MOST-a je jako zanimljiva, na njoj su ljudi iz HRS-a poput Slavka Zovke, Slavena Raguža i Vesne Šunjić koji su nedvojbeno opredijeljeni štiti interese Hrvata u BiH. MOST se do sada pokazao kao podupiratelj Hrvata u BiH. Zasluge Nine Raspudića za destigmatizaciju Hercegovaca u Zagrebu su nemjerljive kao i njegove sjajne rasprave u hrvatskoj javnosti o hrvatskom pitanju u BiH. Također, i Suverenisti sve bolje razumijevaju probleme s kojima se Hrvati u BiH suočavaju i praktično djeluju po tom pitanju posebice preko Ladislava Ilčića kroz Europski parlament.
Problem s MOST-om (manje i Suverenistima) jest što neće osvojiti dovoljno mandata da samostalno formiraju vlast a kategorički odbijaju HDZ što otvara prostor drugim akterima s lijevog dijela spektra.
Lista Hrvatsko bilo koju predvodi Ljubo Ćesić Rojs i na kojoj su generali Ivan Tolj, Ivan Kapular i Miljenko Galić bliska je Domovinskom pokretu no već je tijekom kampanje pokazala neslogu između sebe.
Problem ove liste je što se dio njenih članova kao i DP kojem su bliski, više bavi migracijama, Srbima, Pupovcem, Nepalcima, globalistima, Sorošem, rodnom ideologijom, LGBT-om i drugim temama nego Bosnom i Hercegovinom. Također, i kad se bave, onda je to samo produžetak njihove opsesije Srbima te se sve svodi na priču kako je Milorad Dodik loš igrač te ne vide da problemi Hrvata u BiH izviru iz Sarajeva i svjetskih centara moći (s kojima bi se oni sukobljavali).
Naposljetku, imamo i listu HDZ-a koja tradicionalno osvaja sve mandate u 11. izbornoj jedinici. Nositelj liste HDZ-a je Zvonko Milas, čovjek koji je do sada bio zadužen da vodi Središnji državni ured za Hrvate izvan RH preko kojeg se financira niz važnih projekata u BiH; od Sveučilišta u Mostaru i SKB-a Mostar, preko bolnice Fra Mato Nikolić u Novoj Biloj pa do niza manjih projekata. Pored njega na listi su Nevenko Barbarić i Radoja Vidović, jedan Ljubušak a drugi Kreševljak, koji samim tim razumiju i probleme s kojima se suočavamo u BiH.
Naposljetku se priča svodi na to je li Hrvatima u BiH u interesu da Andrej Plenković ostane premijer ili bi bolje bilo da dođe do promjena.
Moje mišljenje je da u ovom trenutku za Hrvate u BiH nema boljeg kandidata za premijera od Plenkovića. Bez njegovog angažmana Hrvatima u BiH danas bi bilo vjerojatno gore nego što jest. Pitanje je što bi bilo s Izbornim zakonom na prošlim izborima itd.
Dolaskom Milanovića ili bilo koga drugog za premijer, Hrvatska bi ušla u avanturu s neizvjesnim ishodom. To nikako nije interes Hrvata u BiH.
Hrvatima u BiH treba stabilnost u Zagrebu i vlast koja surađuje s najvažnijim svjetskim centrima moći kako bi na taj način mogli lobirati za interese Hrvata u BiH jer tako ujedno lobiraju i za vlastiti politički interes.
Naposljetku, bez obzira hoće li netko iz HRS-a ili s liste Hrvatsko bilo ući u Sabor, sva tri zastupnika iz 11. izborne jedinice trebaju podržati Plenkovića jer Hrvatima u BiH ne treba avanturistička vlast u Zagrebu nego im treba stabilnost.
Dnevnik.ba