Nedaleko od Doline, smješten s obje strane granice koja dijeli irački od kurdskog teritorija, nalazi se grad Shaqlawa. On služi kao podsjetnik što se može očekivati ako se valovi protukršćanskoga nasilja, koji se ovdje često vode - neki prikriveno, a neki brutalno "u lice" - uskoro ne zaustave.
U ovom su gradu, 20-ak km udaljenu od Erbila, nekoć u miru živjeli kršćani, muslimani i židovi, a danas je tu oko 10 000 muslimanskih obitelji te manje od 200 kršćanskih.
Židovi su svi otišli, a prosječno 10 kršćanskih obitelji godišnje napusti Shaqlawu, s obzirom da se više ne mogu nositi sa zabranama otvarana trgovina i pokretanja privatnoga biznisa.
"Velika većina muslimana nas mrzi"
Među kršćanima koji su ostali je o. Samir Sheer, kaldejsko-katolički svećenik koji je zaređen prije pet godina i koji trenutno živi u Ankawi, kršćanskoj četvrti u Erbilu.
"U Shaqlawi postoji mnogo muslimana koji imaju iste ideje kako teroristička organizacija Islamska država", rekao je 14. lipnja o. Seer ta Crux.now te dodao: "Oni nas mrze. Ne svi - jer ja imam dosta prijatelja muslimana, ali velika većina nas ne voli."
U prilog tomu naveo je dva primjera iz svoga života istaknuvši kako će muslimani, ako neki imam upre prstom u kršćana nazivajući ga "nevjernikom", bez imalo propitivanja ubiti toga kršćanina.
Godine 1997., prijatelja o. Seera, Havela Lazara i njegova oca Lazara Matia, ubila je razjarena rulja od 200-tinjak kurdskih muslimana. Bili su maltretirani, mučeni i iskasapljeni, te su njihova tijela isječena i bačena u vrt jedne kršćanske obitelji. Navodno su ih ubili jer se sestra Seerova prijatelja htjela udati za muslimana, ali ovaj svećenik sumnja da se sve dogodilo zbog toga što je Lazar Mati bio na poziciji šefa lokalne uprave.
o. Samir Sheer ispred fotografija ubijenih oca i sina
Ovaj zločin nikada nije rasvijetljen niti istražen, a danas njihove slike stoje u župi kojoj pripada jedina katolička crkva u gradu. Nasilje nad ocem i sinom započelo je, kako je posvjedočio c. Seer, nakon što ih je lokalni imam optužio da su "nevjernici" i pozvao na njihovo ubojstvo.
Nasilje je davno počelo
Kako nadalje objašnjava svećenik, događalo se da bi muslimani samo došli u kuće kršćanskih obitelji te govorili kako je to "njihov grad" i tjerali ih da odu. O. Sheen ne može kazati kada su se demografski pokazatelji okrenuli protiv kršćana, ali se sjeća nasilja još iz doba kada je bio dječak. Na putu prema samostanu Sv. Rabana Boya, sagrađenom u 4. st., prošao bi pored kršćanskoga groblja i vidio dječake svojih godina kako uništavaju grobove. Iako se to više ne događa, čini se da se sve ostalo pogoršalo za sve malobrojnije kršćanske zajednice.
Indoktrinacija u školama
Svećenikova mama Saliha koja je rodila i odgojila osmero djece, prisjeća se puno više toga što se u kontinuitetu događalo lošega prema kršćanima, počevši od 1950-ih i 1960-ih kada su kršćani bili većina. "Danas postoji mirni suživot između kršćana i muslimana. Sve u svemu, dobro je, ali ako imam neku osobu nazove ‘nevjernikom‘ sve se promijeni", rekla je Saliha.
Pogled na Shaqlawu
Obitelj o. Sheera je danas podijeljena između Shaqlawe i Ankawe. Saliha i njezine tri kćeri - uključujući i jednu s poteškoćama u razvoju, još uvijek žive u rodnome gradu. Njezin je muž preminuo prije 40-ak dana i kada ih je u njihovu domu posjetila ekipa Crux.now, još uvijek su nosile crninu. Ostatak obitelji je u Ankawi. Jedan od braće pokušava otići u Njemačku, ali su mu odbili vizu objasnivši kako "ne postoji progon" u Erbilu. No, o. Sheer upućuje kako se, primjerice, u knjigama iračke i kurdske povijesti iz kojih djeca uče u školama, jednostavno ignorira prvih šest stoljeća - pretvarajući se da kršćani nisu najstarija zajednica na tom području.
"Ovdje nisam stranac"
Ipak nije sva nada izgubljena. U Iraku još uvijek postoji prema procjenama oko 300 000 kršćana (od oko 1,5 milijuna prije američke invazije 2003.). Stvarnost u Shaqlawi govori kako je u tijeku obnova u okviru Plana obnove Ninivske doline pri čemu se obnavljaju sela koja je porušila Islamska država. Projekt financijski podržavaju Mađarska vlada i katolička organizacija Kirche in Not te Kolumbovi vitezovi. Već su utrošeni milijuni u obnovu tisuća kršćanskih domova. Međutim, da bi projekt uspio, lokalno kršćansko stanovništvo ističe kako će biti potrebna kulturološka promjena. Kako je posvjedočio o. Samir Seer, kršćani koji su ostali u Iraku i nastoje ponovno izgraditi svoje živote, umjesto da čekaju vizu za Njemačku ili Australiju, sada žive u strahu. "Ovo je naša zemlja i zato želimo ostati. Živio sam u Italiji tri godine, studirajući na papinskom sveučilištu. No, tamo sam uvijek bio stranac. Ovdje sam možda građanin drugoga reda, ali nisam stranac", istaknuo je na kraju, donosi KT.
Dnevnik.ba