Prije nekoliko dana objavila si svoju prvu pjesmu Ponekad. Kako je nastala, ima li u pjesmu skrivena poruka između redova i kada će biti iduća pjesma?
Izdala sam svoju pjesmu 17. srpnja. To je bilo očekivano u smislu da sam to uvijek htjela uraditi, ali bilo je neočekivano što se dogodilo sada. Sama sam radila na tekstu i glazbi pjesme, jako sam ponosna na svoju pjesmu. Voljela bih da moja pjesma bude pokazatelj moje daljnje karijere. Mislila sam da je to nekako teži proces koji će dugo godina trajati. Dogodilo mi se to da sam bila okružena jako dobrim ljudima, koji su mi omogućili jako brzo snimanje pjesme i spota. Sav trud i rad oko pjesme su učinili sve jako ugodnim. Što se tiče budućih pjesama one sigurno dolaze, neću puno naglašavati kada će one biti. Voljela bih svima kojima se svidjela pjesma da budu uz mene i čekaju sljedeći singl. Značenje pjesme nema nikakvu skrivenu poruku, pjesma je jednostavna kakva jeste s izravnim rečenicama i svojom jednostavnošću i opuštenošću mislim da govori ono što točno treba govoriti. Atmosferom daje doživljaj kako sam se osjećala u trenutku kada sam je napisala. Nadam se da će slušatelji pronaći sve u njoj ono što sam i ja pronašla.
Imaš li nekog uzora u svijetu glazbe?
Ne bih govorila za nikoga posebno, ali ima i dosta stranih i pjevača s domaće scene koje jako cijenim. I voljela bih s njima uraditi singl ako ne na autorskoj pjesmi, barem surađivati kroz nastupe, voljela bi ih upoznati i raditi s njima.
Znamo da si članica benda Talvi Tuuli kako si dospjela tamo i što najviše cijeniš kod ekipe s kojom sviraš?
Krajem 2020. godine sam službeno postala članica Talvi Tuuli benda. To je bend koji prati Vinka Ćemeraša, to se sve dogodilo sasvim slučajno u mom životu u pravo vrijeme i s pravim ljudima. Mogu reći da stvarno uživam u bendu, momci su odlični i jako je ugodno raditi s njima. Uvijek je tu poneka zezancija, ali i puno rada koji svi jako volimo to što radimo pa nam je uvijek gušt.
Pošto si studirala logopediju imaš li u planu baviti se pjevanjem ili pomagati djeci s poteškoćama?
Završila sam Preddiplomski studij logopedije i za sada mi nije u planu nastavljati studij. Diploma uvijek stoji i može čekati bolje dane za svoju budućnost. Za sada mi je u planu nastaviti se baviti glazbom.
Kako ti je bilo ostaviti Mostar i preseliti se u Zagreb, što je to što te veže za Mostar?
Preseljenje iz Mostara je bila ključna prekretnica u mom životu, ne zbog iseljavanja iz Mostara. Nego zbog sama činjenice da sam se osamostalila dolaskom u Zagreb, “uzela sam svoj život u svoje ruke”, a nisam znala kako će to na kraju ispast. Mogu priznati da nisam u početku vjerovala jednim djelom, ali u isto vrijeme sam jako sumnjala u svoje sposobnosti, ne pjevanja i glazbe nego snalaženja. Prvo što nisam nikoga poznavala u Zagrebu, niti sam imala nekih veza koji bi mi pomogle u ulaženju u glazbene krugove i pronalaženju svirki. Sada sam zadovoljna kako je to sve prošlo i kako se odvilo. Ponosna sam na sebe što sam se snašla pogotovo u godini koja je bila rizična za sve. Nadam se da će se nastaviti dobrim tempom.
Što te čini tako posebnom i autentičnom?
Pa i nisam toliko posebna, nego sam cura koja se usudila uradit ono što je htjela. Meni je jako žao vidjeti ljude koji su i posebniji i autentičniji od mene i koji imaju puno veće talente, ali jednostavno se ne usuđuju napraviti iskorak. Svatko od nas u svom životu se može istaknuti, ljudi često takve prilike propuštaju zbog straha. Ja sam svoju priliku „zgrabila“ kada sam mogla, mislim da sam dobro odradila.
Hoće li biti nastupa u Mostaru s bendom ili možda sama?
Bit će sigurno, ovom prilikom želim pozvati sve ljude koji su zaineteresirani za moje nastupe da me prate na instagramu @pavacoric. Na instagramu objavljujem redovno gdje nastupam. Za sada ne bih ništa najavljivala, jer su svi koncerti podložni promjena zbog vremena u kojem živimo.
Što bi preporučila Zagrepčanima kada dođu u Mostar?
Ljuljačke za odrasle u ulici Kralja Zvonimira. Preporučujem da upoznaju Mostarce i da s njima popiju kavu, jer su Mostarci jako cool, chill i opušteni ljudi. Mislim da imamo jako zanimljiv mentalitet koji nema nigdje drugo. Zagrepčani koje poznajem ne piju kavu po tri sata kao naši Mostarci.
Imaš li neostvareni san?
Pava ima jako neostvarenih snova, koje tek sada počinje ostvarivati, to bih zadržala za sebe. Nadam se da će vrijeme pokazati što sam stvarno htjela i očekujem ostvarenja o kojima ću moći pričati.
Dnevnik.ba