Karlo će uskoro imati dva završena fakulteta: studij Glazbene umjetnosti, smjer Glazbena kultura završio je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti (FPMOZ), a trenutno završava i treću godinu solo pjevanja u Mostaru.
"Upisao sam FPMOZ 2005. u Mostaru. Za vrijeme studija bavio sam se i raznim dodatnim aktivnostima vezanim uz glazbu, kao što su Klapa Krš i Akademski zbor Pro musica. Tu su ostvarene vrlo značajne suradnje i nastupi, puno se tu putovalo, te surađivalo s vrsnim svjetskim i domaćim dirigentima, kao što su: Noorman Widjaja, Julio Marić, Robert Homen, Domeniko Briški, Mladen Tarbuk, Alan Bjelinski, Filip Pavišić, Hari Zlodre, Stipica Kalogjera... Sve su to dakle vrhunski ljudi i glazbenici s kojima smo imali priliku surađivati", priča Karlo za Pogled.ba.
Karlo je trenutno glazbeni pedagog u mostarskom Kruševu, gdje radi kao učitelj glazbene kulture, te kao učitelj glazbenih pedagoških predmeta. Diplomirao je 2012. na temu ‘Mladen Pozajić - Uskrsnice‘.
"Ponosan sam što mi je glavni član komisije bio pokojni profesor Nikola Buble, veliki klapski umjetnik i hrvatski etnomuzikolog, koji je u svoje vrijeme vodio je Klapu Trogir. Profesorica Katja Krolo-Šarac mi je bila mentorica, inače hvale vrijedna glazbenica i pedagoška perfekcionistica, tako da sam ja to sve minimalno pola godine radio", naglašava Karlo.
"Trenutno sam aktivan i u mnogim ‘izvannastavnim aktivnostima’. Sudjelujem u glazbenom životu Kruševa kao stručni voditelj Klape Studenac, gdje svake godine na Svijećnicu organiziramo ‘Klapsku večer svjetla‘, te vodim mješoviti pjevački zbor Fontes, također iz Kruševa, sastavljen od Klape Studenac i djevojaka kojima sam predavao u nižoj glazbenoj školi. Član sam i sastava ‘Trio Evergreen’, s kojim već 7 godina uspješno i redovito nastupam, a koji izvodi repertoar prepun domaćih i stranih Evergreena".
"Ajde, Zrinjski, zabij gol"
Karlo je imao i svoj bend ‘Retro‘ koji je prije desetak godina snimio navijačku pjesmu za HŠK Zrinjski.
"Grupa Retro započela je s radom 2005. godine, kad sam se upoznao s braćom blizancima Goranom i Zoranom Ajvazom, te Markom Primorcem - Primom. Ja sam svirao klavijature i pjevao jedan stil pjevanja sa žestokim i jakim vokalom, što u biti nikako nije priroda mojeg pjevanja. Bend je trajao preko pet godina, a najviše smo nastupali na motorijadama, gitarijadama, te svirkama po klubovima diljem Hercegovine. Svirali smo Deep Purple, Black Sabbath, Iron Maiden... I dan-danas sam roker u duši, a grupa Retro je veliki dio mene”, nasmijano tvrdi Karlo.
"Pjesma za Zrinjski nastala je 2007. godine, kada sam na jednom konobarskom bloku dobio tekst navijača s tribine, kojeg su često skandirali. Glazba je urađena jako brzo i nastaje pjesma koju svatko može otpjevati, a koja se i dan danas pušta na utakmicama. To nije snimljeno vrhunski, kvaliteta snimke je ostala takva kakva jest, tako da bih volio da se to ponovno otpjeva i odsvira - da se snimi baš studijski kvalitetno, jer evo ipak se čini da to ostaje za sva vremena."
Blagdanska ulična svirka u Mostaru
Karlo je također jedan od začetnika inicijative mostarskih glazbenika (2014.) da svirkom na ulici obogaćuju blagdansku šetnicu Nikole Šubića Zrinjskog (nekadašnje Lenjinovo šetalište).
"Mi smo rekli - idemo se ove godine malo pokrenuti u adventskom vremenu, na način da zabavimo i opustimo ljude u njihovim svakodnevnicama, usput i nešto da prikupimo, te da manje sretnim obiteljima barem donekle pružimo dostojanstvene blagdane. Ništa to ne treba biti spektakularno, cilj je razveseliti ljude - kako glazbom, tako darivanjem. Godinu kasnije smo se povezali s organizacijom Minores, koja inače skrbi o beskućnicima. Članica udruge Anica Ištuk, inače violinistica, uz nesebičnu suradnju u organizaciji projekta, ponudila se i kao glazbenica. Broj svirača se počeo pomalo širiti, pa su nam se pridružili i prijatelji iz njezinog sastava ‘Trio Veritas’, zatim Hrvatska glazba Mostar, Dario Šunjić, Goran Milićević, Josip Palameta, Darko Šunjić, Ante Šunjić... Moj veliki prijatelj, glazbenik i kantautor Ivo Jurić također je svake godine bio velikog srca za to. Ja sam imao ideju da budem samo jedan pokretač u svemu tome, a da se ostali mnogobrojni mostarski svirači i bendovi pridruže u ostvarivanju ideje. Glazbenika je ipak nešto manje od zamišljenog broja, ali mi ni slučajno ne odustajemo, jer se pomalo, ali sigurno stvara tradicija.", odlučno tvrdi Karlo.
Solo pjevanje
Karlo u posljednjih nekoliko godina sve češće bilježi dosta zapažene solo nastupe, od kojih se ističu česte suradnje sa Simfonijskim orkestrom Mostar (tradicionalni Božićni koncert, Uskršnji koncert u mostarskoj katedrali, Valentinovski koncert u Mostaru, razna gostovanja s orkestrom... ), suradnja s Dubrovačkim Simfonijskim orkestrom (opera Diva Grabovčeva), te suradnja s Tamburaškim orkestrom Misericordia iz Šurmanaca.
Nastupao je na Večernjakovom pečatu u Mostaru, a kao solist i na ovogodišnjem Mostarskom proljeću i HRT-ovoj emisiji ‘Lijepom našom‘ u duetu sa solo pjevačicom Monijom Jarak.
"Solistički sam jako često nastupao na promocijama fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Na osobni poziv sadašnjeg, ali i bivšeg dekana FPMOZ-a redovito sudjelujem u glazbenom programu promocija, tako da ostvarujem jako dobru suradnju sa Sveučilištem. Također, preko ljeta imam turneje i jako lijepu suradnju s profesorom Damirom Markotom. On vodi već spomenuti tamburaški sastav iz Šurmanaca kraj Međugorja. Na turneji kroz Dalamaciju i Hercegovinu izvodimo kako klasični, tako i moderniji repertoar", priča Karlo.
Nastupao je i na Etnofestu u Neumu u nekoliko navrata, kako solistički, tako i klapski. "Festival je slavio 20 godina postojanja, a klapi Drača i meni osobno bila je velika čast što smo izveli pjesmu ‘Teci, teci Bregavo‘. Birane su najvažnije skladbe od nastanka Festivala, tako da je riječ o velikom uspjehu za don Dragana kao autora, ali i za nas kao izvođače."
Opera Diva Grabovčeva
Karlo je imao jednu od glavnih uloga i u prvoj hrvatskoj operi u BiH ‘Diva Grabovčeva‘, u čijoj je izvedbi sudjelovalo oko 155 osoba, od čega 115 pjevača. Opera koja je nastala po legendi o Divi Grabovčevoj, glazbeno-scensko je djelo u četrnaest slika i četiri čina. Autor glazbe je don Dragan Filipović, stihove (libreto) je napisao fra Ante Marić, a prije nekoliko dana izvedena je u zagrebačkom Lisinskom.
"Prva izvedba bila je u ožujku prošle godine, ja sam bio Arslanaga, a opera je netipična jer zbor Pro musica ima skoro najveću ulogu - sve uz veliki broj domaćih solista. Neki dan smo je premijerno izveli u prepunoj koncertnoj dvorani Lisinski u Zagrebu. Dojmovi se još uvijek sliježu, a komentar o samoj izvedbi ću ipak prepustiti glazbenim kritičarima. Jedino što sa sigurnošću mogu reći je da su ovacije trajale preko deset minuta, te da je dvorana bila ispunjena do zadnjeg mjesta. To se rijetko dešava!
Zborsko pjevanje
Karlo kaže da je zborsko pjevanje najviše obilježilo njegov glazbeni život, jer se time bavi već 23 godine, a tek kasnije postaje solist kad i sam sazrijeva pjevački.
"Sa sedam se godina upisujem u dječji zagrebački zbor ‘KlincI s Ribnjaka’ (1994), a kasnije kroz Dubrovnik i Mostar se nastavljam baviti zborskim pjevanjem. Nakon završetka srednjeg glazbenog obrazovanja, napuštam srednjoškolski zbor, a pridružujem se Pjevačkom zboru Sveučilišta u Mostaru, te akademskom zboru Pro musica, čiji sam član već punih 11 godina. Također, u Francuskoj sam sudjelovao u snimanju CD-a duhovnih napjeva. Snimali smo to u malom francuskom mjestu Taizé, gdje mladi hodočaste na način da provode vrijeme u druženju, molitvi, jednostavnosti i miru. 2014. godine pozvani smo od braće iz Taizéa, da sudjelujemo u snimanju njihovih izvornih duhovnih napjeva. Diskografska kuća Deutsche Grammophon je bila zadužena za snimanje tih predivnih meditativnih i lako pamtljivih napjeva, gdje se sve bazira na nekoliko jednostavnih riječi i kratkih glazbenih misli koje se ponavljaju", priča Karlo i dodaje kako je on tu bio samo dio zbora od 50-ak ljudi, sačinjenog od mladih iz svih zemalja Europe.
Što se tiče karijere kao profesora u školi, Karlo naglašava da obožava raditi s mladima.
"Volim pedagoški rad, prvenstveno zbog toga jer sam oduvijek želio uvijek biti nastavnik. A budući da me je glazba pratila kroz mladost,vremenom su se logično spojile te dvije velike ljubavi. Mislim da je kod nas upravo važniji i potrebniji pedagoški rad od samopromocije i solističkih voda. Zato ću ja ipak, pored svojih nastupa gledati da djecu obučavam, motiviram i ohrabrujem u toj mjeri da ona imaju priliku biti dobri glazbenici - ali ponajprije dobri ljudi. Tek tako mogu nastati nove generacije nositelja kulturnih vrijednosti na našim prostorima. I zato im poručujem - ne odustajte! Ostajte ovdje i napredujte, prkosno, uporno i nepokolebljivo. Kad-tad će se neka vrata otvoriti kao što su se meni već mnoga otvorila, Bogu dragom hvala! ", poručio je na kraju za Pogled.ba Karlo Milićević.
Dnevnik.ba