Pojavila se nova generacija profesionalnih ubojica na Balkanu. Njih su obučili ljudi koji su svoja iskustva s oružjem stjecali tijekom ratnog jugoslavenskog kaosa devedesetih godina. Kako piše srpski portal Blic, među tim novim ubojicama često se nalaze sinovi ili nećaci nekadašnjih ubojica koji su sada u starijim godinama.
“Ta djeca, druga generacija profesionalnih ubojica, rođena su i rasla u ratnom i poratnom okruženju, i od malih nogu su obučavani da pucaju, postavljaju eksploziv. Naučili su sve ono što je neophodno da bi dobro radili taj posao i da ne budu identificirani i uhićeni”, rekao je sugovornik Blica koji je blizak sigurnosnim službama.
Ne ostavljaju dokaze
Cijena profesionalnog ubojice ovisi o više čimbenika, posebno o meti, ali i o tome koliko je bio uspješan u svojim ranijim poslovima. Teško ih je pronaći i vrhunski su pripremljeni, pa ih je i teško otkriti. Primjerice, klan “Amerika” poznat je po primjerima profesionalno izvršenih ubojstava bez ikakvih ostavljenih dokaza.
“Profesionalne ubojice nastupaju skoro kao policijski tim na očevidima. Pažljivo se biraju automobili, vodi se računa kako sjede u autima da iza njih ne bi ostao neki biološki trag. Događa se da su i u specijalnim odjelima upravo iz razloga da iza njih ne bi ostao neki trag, kao što je, recimo, dlaka. Detaljno prouče okolinu, video-nadzore, sve ono što može poremetiti njihov plan”, objašnjava Blicov izvor.
Razlika između profesionalnih i plaćenih ubojica
Potrebno je razlikovati profesionalne ubojice od plećanih ubojice.
“S druge strane, postoje plaćene ubojice i javnost u Srbiji često miješa te dvije kategorije. To su mahom ljudi s margine, ranije uhićivani zbog nekih naizgled sitnijih krivičnih djela kao što su krađe. Nerijetko oni su ‘preobraženi’ u zatvoru. Iskusniji kriminalac, poslije procjene da je pogodan za vrbovanje, uzima ga pod svoje, i budući da je ovaj materijalno ugrožen, nudi mu novac u kantini, pakete, a događa se da mu u ljubavnoj sobi čak pošalje i neku djevojku. Tako ga pridobije, i po izlasku iz zatvora ovaj za njega ubija. A plaćenom ubojici, kako i samo ime kaže, interes je samo novac”, rekao je izvor.
Lako ih je pronaći
Za razliku od profesionalaca, plaćene ubojice imaju nestabilan karakter te ih je moguće lako i brzo pronaći.
“Ukoliko poznajete pravu osobu, za 15 minuta možete angažirati plaćenika, koji će možda i spustiti cijenu ako, recimo, neku uslugu duguje posredniku. Plaćeni ubojica traži ime žrtve, fotografiju, adresu i koja kola vozi, da bi odradio posao. Profesionalnog ubojicu, međutim, teško je naći i zato je njegov angažman puno skuplji”, kaže drugi Blicov izvor.
Klasični primjeri plaćenika
Blic je naveo nekoliko poznatih primjera plaćenih ubojica. Jedan od njih je Čaba Der, bjegunac koji je osumnjičen za ubojstvo Nebojše Markovića na Banovom brdu 5. siječnja. Der je klasičan primjer kako se postaje plaćenik. Prvo je bio kradljivac u rodnom Čantaviru, nakon čega ga je u zatvoru pridobila grupa Vojislava Škrbića. Za Škrbića je nakon izlaska iz zatvora ubio Branislava Jeličića. Uhićen je jer je namjeravao ubiti vođu barske grupe Alana Kožara.
Janoš Šnajder Pendula osumnjičen je za ubojstvo bračnog para Jasmine i Nenada Opačića. Vjeruje se da ga je u zatvoru rival vođe veterničkog klana vrbovao budući da je znao da je sa Opačićem u korektnim odnosima. 2015. godine umro je od predoziranja, a sumnja se da mu je organizator likvidacije ubrizgao heroin.
Sretko Kalinić, poznat i kao Beli ili Zver, karijeru ubojice započeo je u Crvenim beretkama. Priznao je da je sudjelovao u ubojstvu Branka Jeftovića Jorge, pokušajima ubojstava Andrije Draškovića i Zorana Nedovića, te je osuđen zbog sudjelovanja u ubojstvu premijera Zorana Đinđića.
Saša Cvetanović, poznat kao Pit Bul, osuđivan je za teške krađe. Ubio je Nikolu, brata Luke Bojovića. U svedočenjima ostalih pripadnika klana Slobodana Šaranovića Cvetanović je opisan kao narkoman koji je 30.000 eura koje je dobio ubrzo potrošio.
Dnevnik.ba