Ishod referenduma u Kataloniji, te moguće osamostajenje ove španjolske pokrajine neće značajno utjecati na aspiracije za osamostaljenjem u Reppublici Srpskoj i u dijelovima Makedonije, smatra kolumnist Večernjeg lista i politički analitičar Borislav Ristić.
Kako je pojasnio u izjavi za Dnevnik.ba, katalonski referendum je slučaj za sebe, kao, uostalom, i svi drugi slučajevi u kojem postoji sukob između principa suverenosti države i prava na secesiju.
"Sve su to zasebni slučajevi zbog toga što ne postoji univezalno pravo na secesiju, jednako kao što ni suverenitet i teritorijani integritet država ne možemo deducirati iz nekog univerzalnog principa. U praksi međunarodnog prava to ima za posljedicu da se takvi sukobi rješavaju odlukom velikih sila, što danas, u biti, znači Amerike", smatra Ristić.
Ako iz tog kuta promatramo slučaj Katalonije, dodao je, možemo reći kako su oni sve naopako postavili i uradili oko svoje agende za neovisnost. Svoj su zahtjev za neovisnosću postavili kao stvar nekakvog univerzalnog načela, a nisu se potrudili dobiti podršku velikih sila.
"Slika susreta američkog predsjednika Trumpa i španjolskog premijera Rajoya pet dana uoči referenduma, govorila je puno više o njegovom ishodu od rezlutata referendumskog glasovanja. Stoga, pravilo za secesiju glasi: prvo pronađi kanale kojima ćeš za svoju stvar pridobiti velike sile, plati lobiste u Washingtonu, potom pridobij svjetsko javno mnijenje za svoj slučaj, gdje ćeš se prikazati kao ugnjetavana manjina, kojoj se uskraćuju temeljna ljudska prava, a tek potom organiziraj festival demokracije, kao krunu tih diplomatskih napora", rekao je Ristić.
Katalonci su, veli, uradili sve pogrešno i naopačke. Ne zato što oni ne bi znali za ova pravila, već moguće zato što njihove elite, upozorava Ristić, uopće ne žele ostvariti neovisnost u ovom trenutku, jer bi ih to financijski skupo stajalo, a moguće i zbog bankovnih računa u Andori.
"Što se Republike Srpske tiče, jasno je da se oni, oslanjajući se samo na podršku Rusije, neće izboriti za neovisnost. O sudbini BiH i pravu na secesiju u toj višenacionalnoj državi odlučit će Trumpova administracija, a ne Putin ili, možda, Erdogan. Jednako je i u Makedoniji. Uzaludno je pozivati se na nekakvo pravo na secesiju kao univerzalno pravo, kad ono to nije, niti je tako percipirano u međunarodnoj javnosti", izjavio je Ristić ii dodao kako je puno bolje, kao što smo imali slučaj na Kosovu, ukazivati na kršenje ljudskih prava i to kombinirati s lobiranjem u Washingtonu, pa onda ići na secesiju.
"Ali, kao što vidimo i povodom Kosova, unatoč podršci Washingtona i europskih saveznika, i tome što ih je priznalo preko 100 država, ono ni danas nema svoju stolicu u OUN. Dakle, ne postoji univerzalan recept za secesiju, svaki slučaj moramo gledati za sebe i u posebnoj konstelaciji odnosa snaga, jer ga tako promatraju i oni koji o tome donose konačnu odluku. Put secesije je težak, to nije Bogom dano pravo, već za njega treba uložiti puno truda u svijetu koji u velikoj mjeri zazire od mijenjanja granica i stvaranja novih država", zaključio je Ristić.
Inače, slučaj Katalonije stvorio je i svojevrstan paradoks: i dok bi vodstvo Republike Srpske najradije gromoglasno podržalo održavanje i ishod katalonskog referenduma, jer i sami već godinama "prijete" sličnim referendumom, vlada Milorada Dodika to jednostavno ne može učiniti zbog Kosova, kojem srpski narod osporava neovisnost tj. otcjepljenje od Srbije.
I iz te jednostavne činjenice je vidljivo kako je svaki referendum o secesiji slučaj za sebe.
J. Gudelj / Dnevnik.ba