Nakon njezine uspješne knjige "Hrvati u Chicagolandu", uslijedio je film "Uvijek zajedno" koji je premijeru doživio ujesen 2012. godine na najvećoj čikaškoj javnoj TV postaji s auditorijem od 12 milijuna gledatelja. Dokumentarac je kasnije prikazan diljem Wisconsina i Indiane te na CatholicTV-u i Hrvatskoj radioteleviziji.
Ona se prisjeća kako je to bila velika čast za naše ljude: "Tim više jer nikad prije nisu imali neki svoj film na američkoj televiziji. Bili su uz bok s brojnijim grčkim i irskim zajednicama".
Dugandžić Pašić priznaje da je dokumentarcem htjela pokazati kako su naši ljudi uz puno truda u nepoznatoj zemlji podizali svoje obitelji i održavali tradiciju domovine koja se prenosi naraštajima. Tako u knjizi i filmu možete vidjeti priču o njihovom susjedu Michaelu Bilandiću - gradonačelniku Chicaga, gospođu koja na pruzi čega da poneki grumen ugljen padne s vlaka kako bi ga mogla odnijeti svojoj obitelji za grijanje...
- Za većinu doseljenika novi život je bio jednostavniji zbog toga što je crkva stvorila jednu zonu prilagodbe. Bila je mjesto gdje su se naši ljudi mogli osjećati kao kod kuće, pronaći posao, upoznati prijatelje, buduće supružnike ili naučiti engleski jezik, otkriva nam ova Amerikanka hrvatskih korijena.
Kada je "Uvijek zajedno" premijerno prikazan, producenti čikaške televizije ostali su u šoku. Naime, broj poziva srušio je telefonski sustav pa su morali otvoriti novi u Bostonu...
- Zbog velikog interesa film je odmah ponovno emitiran, što se rijetko događa. Putem donacija zaradili smo gotovo isti iznos koji je ostvaren za vrijeme prikazivanja dokumentarca o Rolling Stonesima i Muddy Watersu, istaknula je Dugandžić Pašić.
Na projektu su angažirana i neka zvučna imena, poput Gorana Višnjića koji je poznat američkom gledateljstvu iz kultne Hitne službe, snimljene u Chicagu...
- Drugi glas pripao je našem lokalnom TV voditelju Billu Kurtisu čije djed je bio Hrvat, naglašava naša sugovornica, potvrdivši kako su veliki doprinos u produkciji filma dali fra Jozo Grbeš i fra Ivan Strmečki.
Uz njih, u projektu su sudjelovali i brojni župljani, rodom iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske...
- Imali smo i glazbenu potporu klape Subrenum iz Župe dubrovačke, Marija Romanovića, Petra Šulentića, Srđana Gjivoje, Damira Segicha i Media Beyonda, ističe ova nekadašnja novinarka, piše Oslobođenje.
Zanimalo nas je što bi kao autorica izdvojila iz knjige i filma...
- Iako su neki naši ljudi rođeni u Chicagu, morali su postati Amerikancima. Morali su i svladati engleski jezik. Imali su dvostruki identitet. U filmu ih možete vidjeti kako s ponosom pričaju o domovini, vjeri i zajednici. Pričaju i o svojoj voljenoj župi kao o drugom domu, zaključila je producentica filma, dodavši kako je na projektu radila 15 mjeseci.
Dodajmo na kraju kako dokumentarac prikazuje i kadrove tradicionalne proslave blagdana Velike Gospe, koja znači puno u održavanju zajedništva i osjećaja pripadnosti onih poznatih običaja iz starog kraja. Naime, to je najstarija takva proslava u Chicagu. Od 1903. godine održava se na istom mjestu u isto vrijeme.
Dnevnik.ba