To su samo neki od naslova kojima su u posljednjih nekoliko godina predstavljani različiti svemirski projekti, vizije i planovi raznih ljudi i organizacija od astronoma, preko astrofizičara i IT stručnjaka do poduzetnika i Ministarstva znanosti u Hrvatskoj.
Nema sumnje da je razvoj svemirskih tehnologija, baš kao i informatičkih ili robotike, nešto u što bi se na neki način trebala uključiti svaka zemlja koja ne želi ostati nerazvijena, koja ne želi, kao Hrvatska, vječno ovisiti samo o turizmu i s njime usko povezanim djelatnostima.
No svi projekti koji su u našim medijima bili pompozno najavljivani, iako mogu biti zgodni za popularizaciju znanosti i tehnologije, nisu jednako izvedivi, niti su jednako zanimljivi i isplativi za njihov razvoj u Hrvatskoj. U ovom tekstu pokušat ćemo ukratko predstaviti neke od medijski razvikanijih, njihove nositelje, planove i trenutno stanje. Neki od njih primarno su edukativni i idu za time da se mladi zainteresiraju za svemirska istraživanja. Drugi su pak ambiciozniji i idu za time da se Hrvatska, njezini znanstvenici, stručnjaci i tvrtke već sada uključe u razne postojeće svjetske projekte ili pak da pronađu niše u kojima bi mogli biti konkurentni. Također ćemo predstaviti i mišljenja nekih naših stručnjaka koji su za Index predstavili svoja viđenja o tome koje bi mjesto u svemiru realno mogla i trebala zauzeti i razvijati Hrvatska. No, budući da je Hrvatska mala, a njezina znanstvena zajednica još mnogo manja, teško je očekivati da će netko istovremeno stručno i otvoreno analizirati i ocijeniti projekte koji su ovdje predstavljani. Štoviše, oni koji bi to eventualno i mogli, uglavnom bi bili u nekom sukobu interesa jer i sami nešto rade u tom području. Stoga od naših sugovornika nismo ni tražili takve komentare.
Uključivanje Hrvatske u Europsku svemirsku agenciju (ESA)
U veljači ove godine hrvatska je Vlada potpisala Sporazum s Europskom svemirskom agencijom (ESA) o suradnji u mirnodopske svrhe.
Donedavni ravnatelj Instituta Ruđer Bošković, a sadašnji savjetnik u Ministarstvu znanosti (MZO), fizičar Tome Antičić, kaže da bi se započeto približavanje i uključivanje Hrvatske u ESA-u trebalo odvijati u nekoliko koraka.
1. Sporazum o suradnji (Cooperation Agreement)
2. European Cooperating State (ECS) – država dobiva status zemlje suradnice i pristup u Plan europskih država – postaje sudionica u suradnji (PECS)
3. Punopravno članstvo u ESA-i
MZO je za sada potpisao Sporazum o suradnji (Cooperation Agreement) s ESA-om. U ovoj fazi ona može razmjenjivati informacije s ESA-om putem sastanaka, radionica, programa obuke i kroz primjenu specifičnih podataka. Također može koristiti pomoć ESA-e u sastavljanju nacionalne svemirske strategije. Hrvatska je potpisivanjem Sporazuma dobila status promatrača i u tom svojstvu njezini predstavnici sudjeluju na sastancima PECS Odbora u svojstvu promatrača.
U drugoj fazi država potpisnica dobiva status države suradnice, tj. European Cooperating State (ECS), a samo države s tim statusom mogu sudjelovati u aktivnostima unutar PECS programa. Ta faza također traje pet godina, uz mogućnost produžetka. Ministarstvo je već započelo razgovore s ESA-om vezano uz priključenje aktivnostima unutar PECS programa. Jedna od stavki u pregovorima je i iznos godišnjeg doprinosa koji država uplaćuje za provođenje zajedničkih programa s Agencijom za vrijeme sudjelovanja u PECS-u.
„Prema dostupnim informacijama, minimalni godišnji doprinos iznosi milijun eura pa će naši daljnji koraci ovisiti o mogućnostima Državnog proračuna, no nadamo se da će Hrvatska već krajem ove godine dobiti ECS status. Navedenih milijun eura išlo bi isključivo za hrvatske tvrtke ili institucije preko natječaja ESA-e. Primjerice, ako u jednoj godini Hrvatska ne iskoristi milijun eura, to će se prebaciti na sljedeću godinu“, tumači Antičić.
Za Index je komentirao i postojeće svemirske programe. Smatra da Hrvatska za sada nema veliku komercijalnu potporu za njih.
„Nemamo tvrtke koje se bave svemirom na velikoj skali. Postoje softverske tvrtke, primarno Amphinicy, koja nudi kvalitetna softverska rješenja“, rekao je.
„Jedina konkretna hardverska tvrtka koju Hrvatska ima s izrazito velikim potencijalom za svemir je Hipersfera, čije je rješenje za pseudosatelite po meni izrazito interesantno, i nadam se da će uspjeti doći do financiranja za izradu komercijalnog modela svog prototipa. Ako to uspiju, Hipersfera bi mogla postati hrvatska tvrtka sa svemirskom tehnologijom vrijednom više stotina milijuna eura. Zato je za Hipersferu, ali i za druge izvrsne male softverske i hardverske tvrtke, posebno interesantno dobivanje statusa države suradnice u ESA-i, jer će moći dobiti projekte do milijuna eura godišnje. Takve tvrtke mogle bi postati jedni od nositelja budućeg high-tech gospodarstva kojemu stremi Hrvatska“, tumači Antičić.
S3 - Svemirska luka u Udbini
Godine 2016. puno se pisalo o planovima švicarske kompanije Swis Space Systems (S3) da u Udbini na starom vojnom poligonu izgradi zračnu luku s koje bi se u svemir lansirale rakete i sateliti. U izgradnju poligona planiralo se utrošiti oko 70 milijuna kuna. No ti su planovi ubrzo pali u vodu nakon što je kompanija bankrotirala. Nakon propasti ovog projekta, jedan od njegovih čelnih ljudi u Hrvatskoj, fizičar Slobodan Danko Bosanac s Instituta Ruđer Bošković, odlučio je da neće odustati od svoje vizije uvođenja Hrvatske u svemirski program. Stoga je krenuo u osnivanje Adriatic Aerospace Association (A3).
Ostatak teksta čitajte na Index.hr.
Dnevnik.ba