Govoreći o posjetu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića BiH, javni servis Federacije, koji bi trebao biti i javni servis Hrvata u BiH, organizirao je dijalog o tom posjetu. S nekim političkim predstavnikom Hrvata u BiH? Ma, ni govora. Ni manje ni više nego sa dojučerašnjim predsjednikom Preporoda, prof.dr. Senadinom Lavićem. Ništa tu ne bi bilo, možda, ni čudno da se Lavić nije bavio legitimitetom izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Imajući u vidu da Hrvati (kako žitelji BiH, hrvatski intelektualci tako i njihovi legitimni politički predstavnici) spore njegov izbor, onda Lavićev stav da je to „podmetanje jednog modela izbora i glasanja“, ne znači ništa drugo nego podmetanje upravo Hrvatima u BiH da su „etnonacionalisti“. Lavić precizira da je to „srž savremene etnopolitike na tlu BiH koja želi da manipulira tim ljudima“.
Dakle, hrvatski narod manipulira sam sobom. To, očigledno, rade i sve političke stranke s hrvatskim predznakom. I konačno, to radi najviše političko tijelo hrvatskog naroda u BiH: Hrvatski narodni sabor. No, i za to postoji rješenje, tvrdi Lavić i kaže: „Političke stranke iz Sarajeva treba da se ujedine jer je stvar mnogo ozbiljnija“.
Ovo bi značilo da sve bošnjačke stranke, jer samo te stranke imaju sjedište u Sarajevu, treba da se odupru volji hrvatskog naroda. Odbacujući „paternalizam iz Hrvatske“ on Hrvatima nudi jedino valjano rješenje: paternalizam iz Sarajeva jer „oni samo u Sarajevu imaju svoju političku centralu, mozak, budućnost“.
A kako sarajevska centrala skrbi o Hrvatima i njihovim političkim liderima, pogledajmo zorno.
Osporavajući Milanovićev posjet BiH u kojem je Sarajevo izostavljeno, Lavić čak i prijeti. U ime koga? Hrvata u BiH? Ne! Srba u BiH? Ne! Tko ostaje? Bošnjaci i „građani“ ili građani Bošnjaci. Nakon što je Milanovića etiketirao kao: ”neizraslog”, ”manipulatora”, ”policajca”, ”glumca” i ”bezobraznika”, rekao je ono što čini bit bošnjačko-građanske vizije pravog Hrvata, Željka Komšića, koji ima „mozak“ i „centralu“ u Sarajevu: „To je naš predsjednik i on nema prema njemu pravo da se odnosi na taj način“. Upravo tako. Evo u ovome se i Hrvati, listom, slažu kako s Lavićem tako i sarajevskim strankama i bošnjačkom sarajevskom intelektualnom elitom: Komšić je bošnjački član Predsjedništva BiH.
Osim javnog servisa i neki drugi mediji sa sjedištem u Sarajevu su se bavili Milanovićevim posjetom u Sarajevu. Tako sarajevski dnevni list Oslobođenje piše za Milanovića: da je ”zadnja rupa na svirali”; da je ”u BiH došao bez pitanja”; da ”liči na teroristu”; da je ”kao poslovođa u kineskim marketima”; da je ”nesreća jedna”, ”nahod”, ”neželjen”; da ”davi ukućane bedastim pričama”; da je ”šega od čovjeka”; ”smeće od političara”, ”eurokenjac”, ”jado”, ”đubre”; da se ”smuca po Hercegovini” i ”zakuhava”; da je ”ukoljica”, ”prznica”, ”bezobrazan”; da je ”za psihijatrijsko posmatranje”; da je ”kukavica”, ”ulojen”….
Dakle, ovako se etiketira predsjednik susjedne Republike Hrvatske u Sarajevu u „centrali Hrvata“.
No, ni to nije sve. Malo prije toga je ista dnevna novina opisala predsjednika HNS-a i HDZ-a u BiH. Dragan Čović: „uništava sve što vrijedi u Hercegovini”; ”ako se ne crveni na sve konstatacije o njemu onda je rođen bez obraza”; ”najgora je opcija za normalne Hrvate”; nudi ”napetost”, ”ucjene”, ”nacionalističke floskule”. Saznajemo tu još neke važne stvari: da je ”bahat”, da ”blokira sve oblike vlasti u BiH”, da ”nije točno da su Hrvati nejednakopravni u BiH”, da ga ”krasi borba za sopstveni interes”, da ”daje potporu presuđenim ratnim zločincima”, da je UZP i još mnogo toga.
Dakle, Hrvati nisu normalni jer ne osluškuju puls građanske demokracije i naputke iz Sarajeva. Sarajevski Hrvati su jedini normalni Hrvati jer su blizu ”centrale”. A aktualni predsjednik je jedan i „naš“ jer stoji centrala iza njega. Mozak Hrvata su Bošnjaci i jedino oni ne manipuliraju Hrvatima. A na Tuđmana, koji je navodno započeo „proces manipuliranja“ Hrvatima, samo nastavljaju Milanović, Plenković i Čović. Da nije Mesića i Komšića nitko od Hrvata ne bi bio normalan.
Dnevnik.ba