Afera nezapamćenih razmjera Volkswagen je dosad stajala barem 26 milijardi dolara ne računajući posredne gubitke poput enormnih troškova na popravljanju vlastitog imidža, brisanja najjačeg aduta branda (TDI) i potpune promjene modela poslovanja.
Sve to prouzročila je glad za dodatnim profitom i jedan mali uređaj kojim je Volkswagen uspješno zaobišao službena testiranja i omogućio Volkswagenu da na tržište pusti prljave dizelaše. I zaradi na njima.
Video u nastavku objašnjava kako je Volkswagen uspio obmanuti američku agenciju za zaštitu okoliša (EPA), ali i sve ostale insitucije koje mjere emisiju štetnih plinova.
Uređaj je to nimalo jednostavne konstrukcije i algoritma rada koji, kako objašnjava Engineering Explained, prepoznaje razliku kad aje automobil na cesti, a kada na "ispitnom stolu". U svakodnevnoj vožnji uređaj kao prioritete stavlja minimalnu potrošnju goriva i optimalne performanse zanemarujuće zakonom definiranu granicu maksimalne emisije štetnih plinova.
Minimiziranjem recirkulacije ispušnih plinova, korištenjem osiromašene smjese goriva i zraka i zanemarivanjem zarobljenog dušičnog oksida uređaj je dopuštao Volkswagenu i njegovom TDI motoru da emitira i do 40 puta veću emisiju dušičnog oksida.
Uređaj je toliko kompleksan da se postavlja pitanje bi li Volkswagenu bilo lakše da je pokušao pronaći rješenja kojima će zadovoljiti emisijske standarde umjesto što je sve snage koristio da pronađe načine kako bi ih zaobišao.
Drugi dio video reportaže podsjeća nas na priču o testiranju štetnosti tih istih plinova na majmunima. A tu nema ama baš nikakvog opravdanja.
Dnevnik.ba