Trenira u svom BK Mostar dva puta dnevno i ne odustaje od svog cilja – da postane prvak u jednoj od četiri najjače svjetske organizacije.
„Zadnja borba je bila protiv Franka Blumlea u Hamlenu kod Hanovera koju sam pobijedio nokautom u prvoj rundi. Zadao sam mu dosta udaraca po tijelu i slomio mu rebro, te tako osvojio titulu u WBU-u koju sam već i ranije držao, ali se mjesto prvaka upraznilo jer je nisam branio“, kazao je Emil Markić za Dnevnik.ba i nastavio:
„Od tada nisam imao novu borbu. Imao sam ponuda, ali za sada me ni jedna nije zadovoljila. Ne želim se vraćati na neke manje priredbe, želim ići korak dalje i raditi velike borbe, borbe koje će biti za titule u najjačim organizacijama kao što su WBO, WBC, WBA i IBF. Imao sam planove da početkom godine organiziram borbu u Mostaru, na svom Bijelom Brijegu, koja bi bila pravi spektakl. Bilo mi je obećano sve to od strane nekih ljudi i sponzora, no na kraju je sve ostalo samo na obećanju i sve to mi je malo poremetilo planove. No, ne odustajem od toga... Borba za titulu u rodnom gradu svakako bi bila kruna moje 18-godišnje boksačke karijere.“
Markić se boksom počeo baviti 2000. godine. Bio je juniorski reprezentativac Hrvatske, deset godina nastupao je za BiH i višestruki je prvak države, a od 2012. godine je profesionalac u poluteškoj kategoriji. Prema rankingu je najbolji bh. boksač u svim kategorijama, dok ga je po hrvatskom rankingu nedavno s prvog mjesta skinuo Hrgović, a prema WBC-u je broj 1 cijelog Mediterana.
U profesionalnoj karijeri ima fantastičan skor od 27 pobjeda i samo 2 poraza i s pravom očekuje borbu za titulu.
„U boksu se sve vrti oko jakih sponzora i menadžera i ako imaš njih, imaš i borbu za naslov. No, imam dobar ranking i skor te se nadam toj velikoj borbi. I dalje naporno treniram, dva puta dnevno kada je to moguće jer radim i kao zaštitar u noćnom klubu. Naravno, treninzi se razlikuju kada imaš meč i kada ne. Kada su pripreme za borbu više se rade sparinzi i simulacije meča. Nrp. kada imam borbu od deset rundi radi se sparing svih deset rundi s tim da se izmjenjuju dva sparing partnera kako bi oni ostali svježi, a ti da se više umaraš. Poželjno je otići u neki drugi klub na sparing trenere, jer u svom klubu poznaješ momke i oni poznaju tebe, svaki dan smo skupa i teško je zadati, ali i primiti neki neočekivan udarac. Naravno, više se i štedimo jer nitko ne želi ozlijediti svog suborca. Izjutra se više trči jer je kondicija glavna.“
Za svoj Bokserski klub Mostar ima samo riječi hvale. Kako kaže raja je odlična,ima dobrih boraca i nekoliko državnik prvaka u različitim uzrastima. Zahvalan je glavnom treneru Hamidu Šemiću kao i Anelu Cokiću koji su mu dosta pomogli u karijeri.
Iako boks od davnina slovi za džentlmenski sport, u zadnje vrijeme, na svjetskoj sceni, svjedoci smo prljavim dobacivanjima i prozivanjima uoči borbi. Markić kaže kako se u svojoj karijeri nije susretao s tim.
„Jednostavno nisam takav tip. Ne volim prijetiti i dobacivati drugima, želim ih ‘ubiti‘ u ringu, a ne van njega. Možda bih i odgovorio na provociranja, ali za sada se s njima nisam susretao, vjerojatno što sam se tako postavio od početka. Respektiram svoje protivnike i uvijek prvi, iz poštovanja, pružim ruku kada se sretnemo prije meča.“
Imaš li neku posebnu pjesmu koja svira prije tvog ulaska u ring, ili ih mijenjaš?
„Pa, na početku karijere je bila muzika Roba Dougana, odnosno tema iz filma Matrix, a u zadnje vrijeme ih malo mijenjam. Sada puštam Tupaca i tako neke nabrijanije reperske stvari.“
Najveća motivacija?
„Najveći motiv da budem što bolji je moja kćerka Rea i moja žena. Prije sam sve radio radi sebe. Ono, mangupski, da budem najjači u školi, najjači u ringu, ali sada sve ove borbe radim radi njih. Želim svojoj kćerki priuštiti siguran život i osigurati joj novac za školovanje. Naravno, i dalje mi je san biti najbolji na svijetu, ali najveći san je da mi kćerka ima sigurnu budućnost.“
T.R./Dnevnik.ba