Njegova najslavnija ostavština je naslov europskog prvaka s Bosnom 1979. godine, a s reprezentacijom Jugoslavije osvojio osam medalja na velikim natjecanjima, među kojima olimpijsko (1980.), svjetsko (1978.) i dva europska zlata (1975. i 1977.).
Košarkom se počeo baviti u Slobodi iz rodne Tuzle, a kao 18-godišnjak je 1972. prešao u Bosnu, za koju je odigrao skoro 700 utakmica i zabio blizu 14.000 poena. S Bosnom je uz Kup prvaka osvojio dva prvenstva Jugoslavije (1978. i 1980.), nakon čega je tri sezone proveo u Real Madridu.
Prekinuo karijeru s 29 godina zbog moždanog udara, umro s 47 od alkoholizma
Na ljeto 1983. prešao je u talijansku Juve Casertu, ali je na visinskim pripremama uoči sezone doživio moždani udar, što je jedva preživio, ali je morao prekinuti karijeru. S reprezentacijom Jugoslavije je osvojio četiri europske te po dvije svjetske i olimpijske medalje, od kojih je najvrednije olimpijsko zlato iz Moskve 1980. godine.
Nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine vodio je njenu košarkašku reprezentaciju kao izbornik na Europskom prvenstvu 1993., na kojem je zauzela osmo mjesto, što joj je do danas najbolji plasman. Bosna i Hercegovina ga je 2000., godinu dana prije smrti, proglasila svojim najvećim sportašem 20. stoljeća. Preminuo je sa samo 47 godina od posljedica dugogodišnjeg alkoholizma i pušenja.
Dnevnik.ba