“Jako je simpatično što je to rekao”, rekao je Hrvat u intervjuu za Nedeljnik.
“Vidio sam da je to rekao na televiziji. Ali to nije sve, imali smo mi i lijep slučajan susret”, otkrio je Ivica.
“Bila je Nova godina, 1. siječnja. Bio sam sa ženom u Beogradu i tog 1. siječnja smo šetali gradom i poželjeli smo ručati negdje. Tada su glumci i pjevači služili goste”, priča Hrvat i nastavlja:
“I dođemo u kafanu, a unutra je Ivica Dačić slavio rođendan. Prišao mi je i rekao: “Drago mi je da vas vidim”. Bio je izuzetno ljubazan i rekao da je tu za sve što nam treba. Onda je uzeo mikrofon. Lijepo pjeva.”
I onda je Ivici, Ivici Šurjaku, pala na pamet jedna ideja.
“Kažem mu ja u jednom momentu: „Daj, Ivice, neku dalmatinsku“, i on krene talijansku kanconu. Bio je jako ljubazan. Ostali smo dugo ondje, sve je bilo divno, a iznenadilo me je jer su me ljudi prepoznali a prošlo je puno vremena od igračke karijere”, zaključio je Šurjak.
Za mlađe generacije, Ivica Šurjak bio je “motorna snaga” Hajduka u vrijeme dok je taj klub sa Starog placa harao Jugoslavijom, Europom.
Počeo je kao lijevo krilo, ali je vremenom postao univerzalac, prototip modernog nogometaša koji može igrati na svim pozicijama podjednako uspješno. Vrlo brz i visok, izvanredna driblinga i pokretljivosti pokrivao je skoro tri četvrtine terena te bio glavna napadačka poluga momčadi. Uz to, igrao je redovito bez većih ozljeda, te uvijek bio pun energije i borbenosti, postavivši se kao vođa i kapetan.
U dresu Jugoslavije skupio je 54 utakmice, zabio je 10 golova, a osim za Hajduk, igrao je i za PSG, Udinese, Real Zaragozu.
Dnevnik.ba