Da je FTV sve ove godine bar za 30% manje vrijeđala Hrvate, vjerojatno bi želja i upornost Hrvata za formiranjem kanala na vlastitom jeziku bila duplo manja nego što je danas.
Više od deset godina Hrvati traže nešto što se naizgled čini banalno - javni medij. I sve te godine bošnjački mediji bili su sve uporniji u umanjivanju prisustva Hrvata u tim istim medijima.
U jednom periodu, FTV, kao najreprezentativniji primjer medijske torture koju Hrvati trpe, koristio je otvoreni govor mržnje protiv Hrvata.
S druge strane, Hrvati su odgovorili na dva načina: građanskim neposluhom pri plaćanju RTV pristojbe i pojačanim zahtjevima za svojim kanalom.
U međuvremenu, dogodilo se nešto što ni jedna strana nije očekivala – televizija kao medij, a posebice Javni RTV servisi, izgubili su medijsku i društvenu moć kakvu su imali 2006. i 2007.
Danas malo tko gleda TV da bi se informirao. Prije, kada bi na FTV grmili o fašističkom npr. Kiseljaku, narod bi se uznemirio. Neki dan, kada je Elma Kazagić u Mreži ponovo raspirilivala nacionalnu mržnju o Kiseljaku, nitko nije ni primjetio da je bio nekakav prilog od osam minuta.
U biti, malo koja televizijska emisija, prilog ili reportaža je zadnjih godina podigla bilo kakvu reakciju javnosti. Istovremeno, web portali podižu prosvjede, usmjeravaju politike, razvaljuju stranke, pritišću i oblikuju društveno političku scenu.
Televizija, posebice javni servisi, više nisu u stanju konkurirati internetu ni po brzini, ni opširnosti ni kvaliteti informacija.
Pa ipak, zahtjevi Hrvata, ovaj put kroz HNS-ov pododbor za medije, za uspostavljanjem kanala na hrvatskom jeziku nikad nisu bili glasniji i konkretniji.
Postavljaju se tri pitanja:
- Je li kanal potreban,
- Koliko je prijedlog HNS-a ozbiljan i
- Jesu li se političke okolnosti imalo promijenile?
Nezamjenjiva potreba
Oko tridesetak web portala na hrvatskom jeziku koji egzistiraju u BiH u dobroj mjeri su popunile potrebu Hrvata za informiranjem. U tom smislu, televizija nije neophodna kao što je bila. Ali, televizija je potrebna radi drugih stvari koje ni jedan drugi medij ne može pružiti: Televizija je tu da snimi ukupan društveni život jedne zajednice. Ono što Hrvati žele kroz TV kanal jeste (video) snimanje i emitiranje onih priča, događaja i tema koje su njima bitne. I to nanačin da im se da afirmativna konotacija. A ne da se otvaranje nove škole u Kiseljaku medijski predstavlja kao „nastavak segregacije“.
Danas FTV, kao formalno „hrvatski“ medij, u hrvatske krajeve dolazi samo kada snima prilog o zločinima HVO, priloge o iseljavanju Hrvata ili istražuje nekakav kriminal.
Ako se i snimi neki afirmativno konotiran prilog o Hrvatima, novinar se kvalitetno potrudi da prilog bude negledljiv.
Potreba javnog kanala na hrvatskom jeziku je potreba koju ne može zamijeniti ni jedan drugi medij. Snimati reportaže o kulturi, običajima, svakodnevnom životu, manifestacijama može samo netko tko voli hrvatski narod i hrvatski jezik. I tko to osjeća kao dio svog identiteta.
Uz dužno poštovanje svim novinarima FTV-a, ali još se nije ukazao ni jedan takav na FTV.
Konkretno i jednostavno
Što u tom smislu predstavlja prijedlog HNS-a?
On se bazira na nekoliko bitnih argumenata. Onaj najjači, da „Hrvati imaju pravo na svoj kanal“ i da to pravo još nikad ničim nije osporeno, pojačavaju i nedavnim argumentom iz presude Ustavnog suda – Načelo konstitutivnosti tri naroda je nadkrovljujuće načelo!
Nadkrovljujuće znači da se ovo načelo prenosi na sve sfere života koje ti narodi žele. U ovom slučaju – HNS u ime Hrvata zahtjeva uspostavu kanala na hrvatskom jeziku!
I za to HNS daje vrlo konkretan, i reklo bi se jednostavan prijedlog.
HNS predlaže transformaciju cijelog sistema na način da FTV i RTRS postanu entitetske televizije, naslonjene na proračune entiteta, a da se u sklopu BHRT uspostave tri kanala na kojima će dominirati tri službena jezika. Iznad njih bi bio zajednički kanal BHT. Tako bi imali četiri kanala: građanski (za sve) i tri nacionalna.
Ovo je u skladu s Ustavom BiH, presudama Ustavnog suda, ne diskriminira nikog, zadovoljava interese Hrvata i praktično nema ni jednog smislenog razloga da netko bude protiv.
Političke okolnosti
Ranijih godina, Hrvati su imali još razumnih prijedloga. Svi su se suočavali sa vječnom optužbom da „dijele Bosnu“. U biti, ova nemaštovitost bošnjačkog političkog establišmenta samo je loše kamuflirala njihov odnos gole sile: „Neće biti kanala jer nam se može“.
Ali, sada kada je Javni RTV servis, prvo BHRT, a posljedično i notorni FTV u raspadajućoj fazi gdje nikom nije bitan, a stanje je sve gore, zahtjevi Hrvata odjednom nisu tako separatistički i fašistički.
Naravno, nitko od Bošnjaka nije rekao da će pristati, niti je (još) reagirao na prijedlog, ali i šutnja je veliki napredak.
Ako se prisjetimo podlih konstatacija: „Zašto ga ne napravite“ u trenucima kada su svi instrumenti za „pravljenje kanala“ u rukama bošnjačkog establišmenta, i dok su institucionalni zahtjevi padali u Domu naroda jer je „uspostavljanjem kanala na hrvatskom jeziku ugrožavanje vitalnog nacionlanog interesa Bošnjaka“ onda je jasno da je tišina veliki korak naprijed.
To znači da je nestao smisao osporavanja ovog temeljnog prava.
To je ujedno i odgovor na pitanje o promjeni političkih okolnosti. Trebalo je proći deset godina ponavljanja jedne te iste optužbe da „kanal na hrvatskom jeziku dijeli Bosnu“ pa da i sami promotori te gluposti shvate njen besmisao. Ali, koji je drugi argument u osporavanju zahtjeva za uspostavom kanala na hrvatskog jezika!? Pa i nema ga.
Tu i tamo se čuje kako je „skupo“ i „ni bošnjaci nemaju svoj kanal“. Skupo jeste, ali skupo je mnogo toga. Ako smo se kao društvo složili da je televizijski medij bitan i da kao takav treba postojati, onda nam njegova skupoća nije prepreka. Uostalom, skup je ovaj sistem. Predloženom transformacijom sistema sve bi trebalo koštati manje nego sad!
A to što Bošnjaci nemaju „svoj“ kanal, niti je istina, niti je relevantno. Čak i ako se napravimo ludi pa prihvatimo tezu da FTV nije bošnjački kanal, i dalje to ne znači ništa za hrvatski kanal – to što Bošnjaci „nemaju“ ili „ne žele“ kanal na svom jeziku, ne daje im za pravo osporavnje Hrvatima istog.
Dnevnik.ba