Živimo u vremenu gdje je linija između stvarnog i virtualnog sve tanja. Silni embedi, umetanje kodova, live streamovi na društvenim mrežama, portalizacija i silno brzi razvoj interneta učinili su svoje.
Takav razvoj digitalne i web tehnologije u jednu ruku je dobar, a u drugu - odličan. Naime, lako se stekne dojam da su budale i idioti svih boja na svijetu ujedinjeni.
Sve što se dogodi možemo saznati u realnom vremenu i vrlo brzo, onaj tko nešto želi malo više provjeravati može to učiniti svakako, a tko čita naslov i sam dio teksta, njemu je opet svejedno.
Kolegica Gloria Lujanović, u tom svijetu i svjetlu, unikat je novinarstva u BiH. Jedina piše ono što nije popularno i jedina se bavi temama za koje novce dobiva isključivo kroz honorar koji zaradi pisanjem na portalu Dnevnik.ba.
Nema stranih natječaja i fondacija, nema namještenih tendera i love iz ambasada, nema skupih putovanja, a Gloria radi isto za što su profesionalni suočavatelji s istinom masno plaćeni.
Samo ovo njeno nije popularno, ne podliježe zakonima razno-raznih agendi i Gloria nikada neće biti "zvijezda granta".
Svaki njen tekst koji govori o zločinima nad Hrvatima BiH, odnosno, Hrvatima Središnje Bosne, mogao bi se lako pobiti kad bi za to bilo osnove.
S obzirom na to da osnove nema, jer su se u ratu događali i zločini nad Hrvatima, dio bošnjačko političko-medijskog establišmenta pokušava nešto drugo.
Ide se u diskreditaciju kako Glorije kao osobe tako i portala Dnevnik.ba te novinara koji na njemu rade. Iako ni za to nemaju dokaze niti ih mogu pronaći, Dnevnik.ba se proglasi "Čovićevim glasilom" a nekolicinu nas koji na Dnevnik.ba zarađujemo kruh proglasi se "Čovićevim novinarima".
Kada shvate da i to ne pije vode, onda se pribjegne metodama zastrašivanja. Tako se Gloriji preko Twittera poručuje da je ona "ustaška kuja kojoj treba žvalje razvaliti". Bez obzira na to što se radi o lažnom Twitter profilu porazna je činjenica da ovakvi ljudi prebivaju među nama.
Poziv na linč, nasilje i govor mržnje ne bi trebao biti dio našeg uljudbenog kruga i načina komunikacije.
Svi pišu. Svi su danas novinari. Neke teze su glupe a neke lako oborive. Neke su čak i lažne. Glorija Lujanović nije u toj skupini. Njeni tekstovi nisu lagani klikbejti, ona ne podliježe portalizaciji i lakim člancima. Ova hrabra mlada žena piše o nepopularnim temama za koje nitko ne bi ni čuo da ih ona ne obradi.
I kada se suoče s Glorijinom istinom, umjesto prihvaćanja istine ili kontraargumenta, Gloriji ponude "razvaljivanje ustaških žvalja".
To su, ukratko, užasi postdaytonske BiH. Virtualna stvarnost i stvarne prijetnje.
Dnevnik.ba