U godini koja je pred nama Bosna i Hercegovina ima (još jednu) posljednju šansu da od „propale države“ krene putem oporavka i stabilizacije društva. Nije to godina u kojoj će se mijenjati unutarnje administrativno-birokratsko uređenje, nego nešto nemjerljivo značajnije – pred bh. političarima tijekom 2017. godine zapravo se nalazi samo jedan, ali ključan zadatak: izmijeniti Izborni zakon BiH.
Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba
Da je Izborni zakon izvorište gotovo svih problema postratnog bh. društva i nije neka novost, ali novost je da je napokon došlo vrijeme da se to pitanje riješi jednom za svagda i to na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. Bošnjaci trebaju moći izabrati svoje političke predstavnike, Hrvati svoje a Srbi svoje. Isto vrijedi i za Ostale. Potom ti legitimnom voljom naroda kojeg predstavljaju izabrani političari bez, sada već tradicionalnog, postizbornog natezanja trebaju u roku mjesec dana formirati vlast i onda se baviti svime onime što je potrebno za razvoj našeg društva.
Od rata do danas otpor izmjenama Izbornoga zakona BiH (sukladno načelu da jedan narod drugom ne bira predstavnike) uglavnom je dolazio od bošnjačke političke elite tj. političkog Sarajeva i njihovih satelita.
Presude pokazuju put
No, sudske presude vezane za manjkavosti Izbornoga zakona koje Parlamentarna skupština BiH tijekom 2017. godine treba provesti, daju nam nadu da se BiH napokon može izdignuti iz političkog blata u koje već godinama tone.
Naime, provođenjem presude Sejdić-Finci, izmjenom izbornih pravila za Mostar te izmjenom načina izbora izaslanika u Domove naroda, BiH bi postala zapravo prilično normalno uređena zemlja. Izmjene Izbornoga zakona u skladu s navedenim presudama mogu našu zemlju izvesti iz pretpolitičkog doba (u kojem se sada nalazimo) i preći u početnu fazu razvoja demokracije za što su fer izbori osnovni preduvjet.
Provođenjem presude Sejdić-Finci treba se riješiti problem izbora članova Predsjedništva BiH. Time bi se jednom za sva vremena osujetila mogućnost pojave novog „fenomena Komšić“ a riješio bi se i problem diskriminacije Ostalih, koji danas nemaju pravo kandidirati se za dužnost člana Predsjedništva BiH.
Presuda Sejdić-Finci usko je vezana za posljednju presudu Ustavnoga suda BiH koja se tiče izbora izaslanika u Domove naroda, kako na državnoj tako i na federalnoj razini. Suština te presude je da svaki izaslanik u Domovima naroda mora biti izabran većinskom voljom naroda koji predstavlja. Jasno je rečeno i kako su konstitutivni narodi izborne jedinice, a ne teritoriji (FBiH, RS ili županije).
Tako se više neće moći dogoditi da Srbin iz zapadne Hercegovine biva izabran u Dom naroda FBiH samo zbog činjenice da je on jedini postojeći Srbin u toj županiji. Njega su izabrali Hrvati i on nema nikakve veze sa zastupanjem interesa srpskog naroda u FBiH. Isto vrijedi i za Hrvate izabrane iz recimo Goraždanske županije itd.
Kako je Zastupnički dom građanski dom u kojem je broj zastupnika proporcionalan brojnosti konstitutivnih naroda i Ostalih, te u njemu sjedi najviše Bošnjaka, Dom naroda je zamišljen kao gornji dom Parlamenta u kojem se zastupaju interesi naroda te u njemu sjedi jednak broj izaslanika konstitutivnih naroda.
Naposljetku, tu je pitanje Mostara. Ustavni sud BiH je prije više godina naložio Parlamentu BiH da izmijeni dijelove Izbornoga zakona BiH koji se odnosi na izbor vijećnika u Gradsko vijeće Mostara, koji su propisivali da drastično različit broj birača iz pojedinih gradskih područja bira jednak broj vijećnika. Dakle, potrebno je samo izjednačiti vrijednost glasa svakog građanina Mostara. To se može učiniti na gotovo bezbroj različitih načina, a da niti jedna zainteresirana strana ne bude gubitnik.
Unutarnji dogovor ili propast
Ako se ova tri pitanja riješe tijekom 2017., onda bi izbori 2018. godine trebali biti, prvi put nakon rata, održani po izbornim pravilima koja nam nisu pisali trećerazredni strani činovnici, nego prema pravilima oko kojih smo se dogovorili mi u BiH. Bio bi to početak nove ere za BiH. Vlast bi se slagala u roku mjesec dana i napokon bi se izašlo iz trajne političke krize u kojoj se nalazimo.
Otvorila bi se mogućnost političke pluralizacije unutar sva tri konstitutivna naroda, jer bi se otvorila mogućnost da konstitutivni narodi smjenjuju političke aktere čijim su radom nezadovoljni.
I ne, to ne bi bio „uvod u treći entitet“ čime bošnjačka politička elita plaši svoj narod. Pitanje trećeg entiteta je birokratsko pitanje i nema puno veze s Izbornim zakonom.
Ukoliko se, pak, ništa od ovoga ne dogodi – a već sad je vidljivo da će bošnjačka politička elita teško pristati odreći se svoje hegemonističke pozicije prema bh. Hrvatima, onda ulazimo u jedno neizvjesno razdoblje.
U 2018. godini tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da Federacija, po mostarskom scenariju, ostane bez izbora, a time i država BiH. Tada bi malo toga sprječavalo Republiku Srpsku da raspiše referendum o napuštanju BiH.
Zato je vrlo važno da bošnjačka elita odustane od svojih hegemonističkih ciljeva i složi se s principom da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. Inače, sarajevska elita opet će Bošnjake, a s njima i BiH, odvesti u tamni vilajet umjesto u Europu.
Sretna Vam Nova godina – godina u kojoj će se BiH napokon spasiti ili napokon propasti.
(Ilustrirala: Nikolina Lovrić, Dnevnik.ba)
( ovaj tekst napisan je 31.12.2016. godine )
Dnevnik.ba