Najnoviji, sedmi po redu dugometražni igrani film Zrinka Ogreste, "S one strane", nekako mi je ranije izmicao, tako da sam ga premijerno pogledao na HRT-u koji odnedavno nedjeljom u 20 sati prikazuje recentne hrvatske filmove. Evo, napokon jedan hvale vrijedan potez HRT-a, pogotovo što se u ovom slučaju radi o relativno novom filmu koji je svoju svjetsku premijeru imao prije godinu dana, 14. veljače prošle godine.
Piše: Josip Mlakić, Express
Zrinko Ogresta je bez sumnje iznimna pojava u hrvatskoj kinematografiji. Prije svega radi se o redatelju rijetko ujednačenog i kvalitetnog opusa, bez padova i lutanja, uz konstantno propitivanje filmske forme. Ogresta je zanimljiv još po jednoj stvari, po svojoj suradnji s književnicima. U suradnji s dramatičarkom Ladom Kaštelan nastala su tri njegova filma: "Krhotine" iz 1991., "Iza stakla" iz 2008., te "Projekcije" iz 2013. Film "Isprani" iz 1995., za koji je scenarij napisao sam Ogresta, nadahnut je jednom kratkom pričom ruskog pisca Andreja Platonova, dok je scenarij za "Crvenu prašinu" iz 1999. supotpisao Goran Tribuson, a sâm sam surađivao s Ogrestom na scenariju za filmu "Tu" iz 2003. Niti u svom najnovijem filmu Ogresta ne odstupa od ove prakse. Scenarij za film "S one strane" potpisuju Zrinko Ogresta i vodeći hrvatski dramatičar i scenarista Mate Matišić. Film je premijerno prikazan na 66. Berlinskom filmskom festivalu, u jednom od pobočnih programa (Panorama), a nagrađen je specijalnim priznanjem žirija mreže europskih art-kina Europa Cinemas.
Sve je u ovom filmu savršeno, od sjajne "voajerske" kamere Branka Linte koju smo vidjeli i u Ogrestinom ranijem filmu "Iza stakla". U jednom intervjuu Ogresta to objašnjava na sljedeći način: "Zato ću linijom manjeg otpora izreći tek toliko da sam počeo zazirati od kamere kao ‘aparata’, nečega čemu se sve izlaže i čemu je sve neprirodno otvoreno i izloženo. To nije ljudska pozicija, čovjeku je imanentna prepreka. U svemu. Zato i ja imam neku, tek djelomično objašnjivu potrebu, stavljati ispred kamere prepreke. Prepreke koje nam naoko ne dopuštaju vidjeti baš sve, ali opet – osjećamo sve.
Nastojim da mi filmovi ne budu ‘pornografski’. Naime, pornograf uvijek pokazuje sve, a u stvaralaštvu kakvom ja težim dio izričaja je i ono što se ne pokaže." Možemo to izreći i na jedan pomalo drugačiji način, iz perspektive gledatelja: Ogresta ne podcjenjuje gledatelja, ne samo u ova dva filma s "voajerskom" kamerom, ništa nije eskplicitno, "pornografski", kako on kaže. To se pogotovo odnosi na ovaj, najnoviji film. Zatim, tu su izuzetni glumci, sjajna Ksenija Maarinković i Lazar Ristovski, pa do predloška koji je svojevrsni iskorak za Zrinka Ogrestu, jer se radi i o žanrovskom filmu. Zapravo je svaki Ogrestin film svojevrsni iskorak. Pogotovo to vrijedi za "Projekcije" koje su po mnogo čemu jedinstven film u hrvatskoj kinematografiji.
"S one strane" započinje scenom koja me "kupila" na prvu, a koja po svom postupku korespondira s Lintinom kamerom. Radi se o gotovo nerazumljivom dijalogom bolničarki, među kojima je i glavni lik, sredovječna bolničarka Vesna koju glumi Ksenija Marinković. U prvi mah sam pomislio kako se radi o banalnoj tehničkoj pogrešci, međutim vrlo brzo postane jasno kako je redatelj primijenio na "riječ" sličan postupak kao kod kamere, u jednom slučaju naziremo sliku kroz zavjese, stakla, a u drugom uhvatimo samo poneku riječ, međutim ništa ni u jednom slučaju nije nedorečeno.
Film "S one strane" je prije svega neobično hrabar film, dotiče se nekih od najbolnijih točaka hrvatske svakodnevnice. Film kreće polagano, u sporom ritmu koji se ne mijenja do same, šokantne završnice, čime se postiže jedan začudan efekt. U središtu radnje je sredovječna medicinska sestra Vesna koja je bila u braku s bivšim oficirom JNA, haškim osuđenikom, s kojim je imala troje djece, od kojih je najstariji sin izvršio samoubojstvo, vjerojatno se teško noseći s obiteljskim nasljeđem. Vesna je zatim iz Siska doselila u Zagreb kako bi tu otpočela novi život, međutim teško je pobjeći od vlastite prošlosti, pogotovo one slične Vesninoj koju ona svim silama nastoji zaboraviti. "Kada je riječ o prošlosti, svi mi muljamo", izjavio je jednom Stephen King. Posebno su tom smislu mučne dvije scene, prva kada Vesnina kćer, glumi je Tihana Lazović, odlazi na vjeronauk, pošto je obitelj njenog zaručnika izuzetno pobožna. Vesna se plaši kako će njena obiteljska povijest, ukoliko ispliva na površinu, uništiti budućnost njene kćeri. Zatim druga, u kojoj Vesnu posjeti njen bivši susjed iz Siska s jednim poznanikom iz Posavine koji traga za posmrtnim ostacima svojih najbližih ubijenih u zločinu koji je najvjerojatnije zapovjedio Vesnin muž.
Vesnin "život običnog tempa i 18-karatnog razočarenja" (Branimir Johnny Štulić) prekine jedan neočekivani telefonski poziv koji dolazi nakon dvadeset godina tišine. Tada shvatimo kompleksnost Vesnine tragične obiteljske povijesti, traumu koja ne prestaje i koja se prenosi na njenu djecu koja cijeli život žive s "očevim kosturom u ormaru" koji svaki tren može izići na svjetlo dana. To se na neki način i događa. Obnavljanje veze Hrvatice Vesne s njenim mužem Žarkom, oficirom JNA i haškim osuđenikom, najprovokativnija je moguća tema u današnjem hrvatskom društvu. Film propituje osamljenost, žudnju i mračne zakutke ljudske psihe na jedan pitak i pristupačan način koji je, opet, unatoč tome dubok i višeslojan. "S one strane" iz naslova filma nije jednoznačna odrednica, "naša" i "njihova strana".
Ona zapravo ponajviše opisuje skretanje u iracionalno dvije duboko usamljene i traumatizirane osobe. Ta usamljenost naglašava se s dva motiva koji se ponavljaju: šahovska ploča na stolu u "Žarkovu" slučaju, te slika Vesne kroz zavjese, dok stoji na balkonu leđima okrenuta kameri i puši. Film je protkan sadizmom jedne "domoljubne", da je tako nazovem, ratne žrtve prema drugoj, "tuđoj", obilježenoj prošlošću, i koja po mnogima zaslužuje tek prijezir. Međutim, redateljeva empatija je na strani "obilježene".
Ovo je Ogrestina prva suradnja sa scenaristom Matom Matišićem čija je "ruka" gotovo nevidljiva do samog kraja filma. Pogotovo se to odnosni na dramske segmente u njegovim scenarijima koje je pisao za druge redatelje, primjerice za Vinka Brešana, što ni u kojem slučaju nije njihov nedostatak, ali je uistinu fascinantno na koji je to način Ogresta "zakamuflirao", kreirajući jedan brutalni hanekeovski svijet. Nakon završetka filma, s malo "naknadne pameti", vrlo lako se može uočiti dramska forma Ogrestina i Matišićeva teksta koji bi se bez ikakvih problema mogao prenijeti na kazališne daske, ali se to vjerojatno nikada neće dogoditi, upravo zbog šokantne završnice koja je vjerujem već svima poznata i koja bi naprosto "ubila" dramaturgiju priče.
U najkraćemu, radi se o hrabrom, poštenom i beskompromisnom filmu koji je u svim segmentima vrhunski realiziran. Damir Radić, filmski kritičar "Novosti", napisao je kako je Ogrestin "S one strane" "jedan od najboljih filmova u hrvatskoj povijesti". Teško se ne složiti s njim.
Dnevnik.ba