Puna su nam usta riječi sloboda. Ona je temelj demokracije. Sloboda. Ne ovisiti ni o čemu i ni o komu. Biti poput ptice u zraku, baš kako pjeva poznata talijanska šansona Volare ("Letjeti") ili nezaboravna Oliverova Moj galebe. Temelj židovstva jest vjera da ih je Bog izbavio iz egipatskog ropstva, temelj ponosa antičkog Grka bila je svijest da je slobodan čovjek, a ne rob. I danas nam reklame rado govore o slobodi izbora, o tome da zapravo mi odlučujemo o svome životu i da imamo čvrsto u ruci konce vlastite sreće i slobode.
A zapravo ne postoji apsolutna sloboda. Bar ne ovdje na zemlji. Ograničeni smo silom težom, ograničeni smo i u tijelu i u duhu, jer jednostavno ne možemo preko svojih granica. Ne mogu skočiti u vis deset metara, ne mogu živjeti petsto godina, ne mogu natjerati nekoga da me voli, ne mogu računati toliko brzo kao najjednostavnije računalo. Društveno i državno uređenje nas ograničava i uvjetuje. Ja nisam slobodan ne plaćati porez ni voziti automobil bez vozačke dozvole. Ne smijem se baviti liječništvom bez određene diplome i licence…
Apostol Pavao daje posebnu definiciju slobode. Veli u Poslanici Rimljanima: "Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva." O toj slobodi Pavao govori. Jer, dok god je čovjek vezan samo uz ovu zemlju, nužno je ograničen – neslobodan. Ovako, veli Pavao, mi, ograničeni ljudi, po Kristu postajemo djeca Božja. Ako pak djeca, veli Pavao, onda i baštinici, baštinici Božji. Čovjek koji ima tu vjeru ničega se ne boji, ničemu ne robuje jer otvara mu se cijela vječnost.
Zato Biblija naučava da je prava sloboda s Bogom i u Bogu. S druge pak strane, ako se čovjek okrene od Boga, ako se prepusti lošim nagonima, postaje rob svojih strasti kao što su ovisnost, mržnja, zavist, oholost, potreba za osvećivanjem. Zbog toga je važno da čovjek u sebi otkrije onu božansku iskru, onu čežnju za trajnim i vječnim. Kršćani vjeruju da je evanđelje put koji nam daruje slobodu već ovdje na zemlji jer nas oslobađa grijeha i zlih sklonosti, a u isto vrijeme nam otvara perspektivu vječnoga ostvarenja u slobodi i ljubavi s Bogom i s tolikim dragim i velikim ljudima. Veli Isus: "Tko ima uši, eka čuje."