Pa kakva je ono osmina finala bila. Što je ono? Toliko živaca, a ipak smo mi napokon ti koji slavimo! To se nikada dogodilo nije, ali ova generacija je jednostavno stvorena za uspjeh.
Toliko drugačijih života, teških života, a ista sudbina - pobjednici. Tako se može opisati ukratko ova generacija Vatrenih. Generacija koja je politiku stavila u drugi plan, generacija za koju svatko diše.
Slavi se u Zagrebu, Dalmaciji, Slavoniji, Istri, Zagori i Herceg-Bosni, a puni su trgovi i u njemačkim gradovima (što ne znam je li žalosno ili da se čovjek naježi). Konačno malo sreće za ovaj narod, konačno malo onog ‘damara‘ što nam je falio i konačno malo onog zajedništva.
Ovo protiv Danske nije nimalo ličilo na uspjeh. Po glavi su se vrtjele utakmice protiv Turske i Portugala, ali ovo zajedništvo je moralo naći put ka pobjedi. I našlo je... Tek sada vidim kakva je Subašić ikona, tek sada vidim kakvu mirnoću ima Rakitić i kakva muda ima Modrić (poslije onog penala, ponovno preuzeti odgovornost i zabiti), tek sada svijet vidi tko su najveći ratnici Europe. Smatrali su Vikinge neustrašivim, a nikada se o našoj slavnijoj povijesti nisu snimale serije.
Ali, sada su ih ovi Vatreni dva puta pobijedili, i čvrsti Island i nesalomljivu Dansku. Poslali su ih kući, a tek sada idu na vječni led. Na Rusiju, na domaćine...
Kaže se ne možeš biciklom na Rusiju, ali koga to briga. Nismo došli tamo tako jadni. Imamo Raketu, haubicu Rebića, tešku artiljeriju Mandžukića, raketne štitove poput Subašića, brzo zrakoplovstvo Perišića i savršene radare poput Modrića. A s čim Vi prijetite? Možda ste zeznuli Nijemce i ljeti, ali na Hrvate niste računali. Oni su tiho došli pokoriti veliku Rusiju i sada ćete biti suočeni sa svim tim strahom.
General Dalić ipak govori korak po korak, ali jebiga, i ja sanjam kao i većina Vas, ali nije da ne mučim brige o Rusiji. S čim uistinu prijete?
Kao i Danci imaju vrhunskog vratara, s tim da Akinfeev zna često imati užasan dan. Vratar koji je sigurno mogao braniti boje najvećih klubova Europe, ali ponekad prima tako naivne golove, ponajviše svojom greškom. Jedini koji se ističe u napadu je taj Artem Dzjuba. Rekli bi mnogi, zastarjeli tip napadača, ali vidjeli smo da na ovom Mundijalu (osim Brazila) do izražaja dolaze reprezentacije s klasičnim, visokim centarforom. No, naša avijacija poput Lovrena i Vide (moguće da Ćorluka bude starter) sigurno zna kako zaustaviti tu prijetnju pod oblacima.
Što im se same igre tiče, vidjeli smo u osmini finala protiv Španjolske, da gaje bunker. Protiv Furije je bio neprobojan, ali smatram da smo mi ipak ponijeli prejak arsenal.
Istina, četvrtfinale će donijeti određeni grč, ali samo treba hrabro raspaliti po tim ruskim bedemima i na kraju će morati popucati.
Dnevnik.ba