Nije to bilo tako davno, 11. džumade-l-uhra 1428. godine Rijaset Islamske zajednice u BiH donio je odluku o izgradnji Upravne zgrade. Malo poviše Sarajeva, na Kovačima da odozgora reis ima bolji pogled a pregled (situacije). Ubrzo će to zdanje u narodu biti znano kao reisova rezidencija. Već naredne, dakle 1428. godine položen je kamen temeljeca i proučena dova za uspješan početak izgradnje. Iz toga je vremena još ostalo zabilježeno da je kao najveći donator slovio Muamer Gadafi, a odmah uz njega Fahrudin Radončić. Govorilo se kako je Pukovnik spreman u reisove dvore ugraditi pet milijuna naših KM, a Osnivač pet puta manje. Ali, k‘o da je milijun malo.
U to doba reis-l-ulema Mustafa ef. Ceriće definirao je zlatnoga vakifa, tj. donatora kao čovjeka koji nije - doduše! - kakav musliman, ali zna s parama. Što je Radončić primio s stanovitom simpatijom. No kada je dvije-tri godine kasnije efendija Cerić obznanio u Avazu - kud će suza nego na oko - kako kani rezidenciju (mu) nazvati po Gadafiju, zlatni se vakif s tada još jedinog tornja zapitao: „Zašto bi Fahro Radončić dao 800 000 KM da bi se nešto zvalo Muamer Gadafi?!“
Bratu bratovo, ali ne treba u sevdah padati
Pitanje je, zapravo, krilo i odgovor, pa je otkriveno kako je Fahro, od obećanoga milijuna, do tada uplatio petinu. I kako, vidjevši da reis efendija neće rezidenciju nazvati po njemu, nema namjeru donirati obećani ostatak.
Time je, u biti, potvrđena Cerićeva definicija nesuđenoga zlatnog vakifa: a) nije kakav musliman, jer musliman nikad, a osobito glede novca, ne laže i b) zna, doista, s parama! Od tada su prošle godine, evo nas, dakle, u 1439., ili, da vas dalje ne zbunjujem, u 2018. U međuvremenu je Pukovnik skončao u libijskom pijesku, efendija Cerić je ex-reis, a Radončić, uostalom kao i više-manje uvijek svake četvrte godine u listopadu, kandidat za prvoga u Bošnjaka. (Da, prošle je godine - devet godina od kako je položen kamen temeljac - Turska, vidjevši kako Cerićeva nesuđena rezidencija propada, a na zlatne se donatore iz različitih razloga više ne može računati, odlučila s 10 milijuna maraka pogurati izgradnju te će ona biti dovršena 2020. Donatori su donatori, ali amanet je amanet!).
Relacije starostavne reis-Osnivač vjerojatno bih već i zaboravio, da hadžija Šemsudin Kavazović na predizbonom skupu SBB-a nije prvo u Gračanici kazao kako je „Fahrudin Radončić možda i najbolji Bošnjak kojeg sam upoznao“, a onda se na svim sljedećim svojim stranačkim nastupima ispravio: „Nije možda, nego sigurno!“ A ova je tvrdnja, zapravo, nastala kao odgovor onima, Kavazović kaže „zelenoj buržoaziji“, koji tvrde kako je „naš predsjednik loš musliman i Bošnjak“. (Pare se, kao što je to radio ex-reis, ne spominju.)
Lijepo je, dakako, da hadžija Šemsudin poštuje svoga predsjednika. Nije, međutim, hadžija Šemsudin obični hadžija. Hadžija Šemsudin je, naime, brat reis-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. I kako krv nije voda, Preporod je ovih dana dobio upit većeg broja čitatelja o povezivanju reisa Kavazovića s političkim stavovima njegova brata. Slijedom čega je onda taj list i prenio Kavazovićev odgovor. „Svatko ima pravo iznositi osobni stav i lični dojam o ljudima i događajima, pa tako i moj brat. To ni na koji način ne oslikava moj lični stav a posebno ne stav Islamske zajednice u BiH. U stranačkoj kampanji predsjednik stranke i vlastito mišljenje mora se braniti. Nerijetko ili gotovo u pravilu se pretjeruje. Zato to treba tako i razumjeti“, poručio je Kavazović i tako, dojma sam, relativizirao bratov osobni stav da je Radončić najbolji Bošnjak. Pa, dakle, onda bolji i od brata hadžije Šemsudina.
Konačni obračun
Uz to, efendija Kavazović je iznio uvjerenje da građani neće nasjesti na ostrašćene kampanje, ma od koga dolazile i da se neće povoditi za populizmom bilo koje vrste. I ako prvim dijelom odgovora poručuje bratu da pretjerano ne pada u sevdah glede predsjednika mu, drugi dio se - tako sam ga makar osobno razumio - odnosi na glasilo partije u čije se ime, evo, hadžija Šemsudin divi ex-zlatnom vakifu. Nakon što je, naime, u nekoliko stotina nastavaka dokazivao kako je Bakir Izetbegović ideolog brojnih političkih ubojstvava, to glasilo u nekoliko nastavaka - s očitim pretenzijama da to feljtonizira sve do 7. listopada - prenosi stranačka priopćenja u kojima se tvrdi kako je lider SDA bio suradnik Udbe. Optužba se temelji na dokumentu „Djelovodnik šefova bh Udbe“, koji je objavio portal The Bosnia Times, a Avaz spremno prenio.
Riječ je, navodno, o orginalu, koji za razliku od ranije objavljenih reduciranih popisa, otkriva i ime Izetbegovića mlađeg, koji je, kaže se, slijedio očev savjet iz zatovora: „Slušaj drugove!“ I onda, sugerira se, denuncirao Alijine prijatelje. „Drugovi“ su biva to tražili.
Osobno mi se, međutim, čini kako je priča o Bakiru udbašu odgovor na starostavnu priču o Šćepi kosovcu. O, dakle, replici na davnu, povremeno podgrijavanu, priču o Radončićevoj suradnji s KOS-om. Početkom tjedna, predsjednik SBB je glede ove teme najavio konačni obračun. Usvojit će, obećao je, takav zakon i lako utvrditi je li netko radio za KOS ili nije. Zanimljivo, Radončićev bivši(?!) prijatelj ef. Cerić, koji je u knjizi iz 2012. „Čuvari Jugoslavije – suradnici UDBE u BiH“ naveden kao špiclov kodnih imena Car i(li) Vezir još nije reagira na ovo obećanje nesuđenoga zlatnog vakifa. A na svome blogu, inače, reagira i na vremenske mijene,
Još mi je, pa da završim ovu bošnjačku sagu, zanimljivo to što Izetbegović II. nema kodnog imena. A ex-reis i ex-donator imaju!
Dnevnik.ba