Novu zbirku pjesama ‘‘Everest‘‘ Vrgorčanina sa zagrebačkom adresom, novinara i pisca, Drage Glamuzine objavila je Fraktura u siječnju 2016. godine. Nakon nagrađene zbirke ‘‘Mesari‘‘ i jedinog romana ‘‘Tri‘‘ Glamuzina se ponovno vratio pjesničkoj formi zadržavši se na poznatim i njemu bliskim motivima.
Piše: Magdalena Blažević, Dnevnik.ba
Naslovna pjesma, kao i cijela zbirka, posvećena je čovjeku kao slobodnom biću koje često bira put prema (samo)uništenju jer putokaz kaže da je sreća u istom smjeru. Glamuzina se služi metaforom teško osvojivog vrha koji simbolički predstavlja sve ono za čim žudimo. Na tom putu stavljamo na kocku do tada izgrađeni život ne znajući je li nagrada na vrhu uistinu toliko dragocjena. Zbirku je započeo pitanjem upućenom Georgeu Malloryju: ‘‘Zašto se penjemo na Everest? Zato što je tamo.‘‘ U ovom se odgovoru krije bit ljudske prirode koja se s godinama ne mijenja i koja nas izaziva da gotovo infantilno posežemo za onim što nas ‘‘uznemiruje‘‘.
Mount Everest je službeno prvi put osvojen 1953. godine, međutim, 1924. godine George Mallory i mladi Andrew Irvine pokušali dosegnuti vrh, ali su nestali tijekom ekspedicije. Tijela su im pronađena tek 75 godina kasnije te se ni danas ne zna jesu li umrli pri pokušaju uspona ili su došli do vrha pa pali. Pri pregledu osobnih predmeta uočeno je i pismo ženi koja nije Malloryjeva supruga. Njegova životna priča simbolično je važna za Glamuzinin lirski subjekt koji prolazi kroz traume razvoda. U pokušaju da upozna sebe i odgovori na pitanje zašto čini ono što čini vodi nas kroz fragmente obiteljskog života, razvoda, života s drugom ženom te susreta s djecom.
Zbirka je podijeljena u tri dijela ili poglavlja, a u svakom prevladavaju određeni motivi. U prvom se Glamuzina dotakao pitanja očinske krivnje u dvije pjesme istog naslova ‘‘Moja kći‘‘ te pitanja prirode muškarca i njegova odnosa sa ženama. Drugi dio prati te iste motive, ali zadire u pitanja ljudske seksualnosti. Oslobođena seksualnost funkcionira gotovo kao eksperiment u ispitivanju vlastitih granica i ograničenja. U trećem pak lirski subjekt kuša život poslije razvoda s novom ženom, jednom objektom žudnje, a sada spletom okolnosti samo ‘‘još jednom ženom‘‘. Ciklična priroda ljubavnih odnosa djeluje poput osvete koja ga zadesi nakon kušanja zabranjenog voća.
Glamuzinine su pjesme narativne, u kratkim je lirskim formama sadržan materijal dovoljan za kratke priče, onakve kakve pišu Alice Munro ili Rumena Bužarovska. One portretiraju ljubavne odnose kroz padove i uspone, one iste o kojima piše i Glamuzina s tim da Everest potpuno otkriva bit muške prirode, iako se ona ne razlikuje značajno od ženske. Njegov lirski subjekt oslikava postupke koje teško može pojasniti pa i opravdati sebi i drugima.
Motivsko - tematski ‘‘Everest‘‘ podsjeća na film Sarah Polley ‘‘Take This Waltz‘‘ u kojem se Michelle Williams u glavnoj ulozi nađe rastrgana između sretnog obiteljskog života i uzbudljivog ljubavnika. I ona će posegnuti za adrenalinom i uživati u početnoj ljubavnoj zaslijepljenosti, ali život je sve osim jednostavan, postoji li samo jedna prava ljubav, više njih ili nijedna nije idealna?! Na sva ova pitanja Glamuzina pjesnički aluzivno daje odgovore te se kroz dugotrajni proces razvoda dotiče uzročno – posljedičnih veza svojih postupaka. Novoizgrađeni život podjednako je traumatičan kao i stari koji sada služi da spoznamo svoje trenutno ‘‘ja‘‘ te odredimo cijenu vlastitih grešaka i laži koje ponekad plaćaju i drugi.
Glamuzina se ‘‘Everestom‘‘ dotakao pojedinca koji neuspješno balansira između vlastitih želja i društvenih konvencija te borbe s posljedicama takvih postupaka. Čudovišta su u svima nama i samo čekaju trenutak da ih oslobodimo.
Dnevnik.ba