Još tamo lani, dok su je nestrpljivi sarajevski mediji propitivali hoće li se (više!) kandidirati za Predsjedništvo BiH, Diana Zelenika je, izbjegavajući izravan odgovor, radije govorila o prošlosti. Dragan Čovića, zna se! Udarala je, zapravo, u stare tambure. Ali, sarajevskim, trebali uopće naglašavati, bošnjačkim ušima uvijek je drago čuti kad se to točno Čović prometnuo u Hrvata (ljutog). I odmah im je nekako toplije oko srca. Zna to, dakako, Zelenika – ugledna, je li, kardiologinja. Osobno, pak, držim kako, ma koliko to i ne bila neka pljačka, nikad nije kasno sjetiti se da si Hrvat. Doći, eto, tobe! Ako to braća Bošnjaci ne razumiju, nitko ne razumije.
A, evo, i sada kada više nema neizvjesnosti - budući je i Čović, odmah nakon Zelenike, obznanio kako bi rado još stanovito vrijeme stolovao u Titinoj 16, njegova se suparnica i dalje sjeća. Tako je u jednome nedavnom interwievu svekoliko pučanstvo upoznala i sa svojim ranim djetinjstvom. S svojim prvim koracima, naime.
Kako je dubak kod Čovićev postao višak
„Prohodala sam u kući Dragana Čovića“, kazala je, ma gotovo ispričavajući se. I kako je Zelenika sad već gospođa u godinama kad se sjećate djetinjstva k‘o da je jučer bilo, rado joj naviru uspomene na te dana kad joj je dubak postao nepotreban i sama protrčkarala po kući obitelji Čović.
Kad je danas slušam kako govori o svome tadašnjemu - a ako ćemo pravo i, više-manje, današnjem gazdi - prvi mi je dojam bio da je kirija bila visoka. Ali, onda Zelenika kaže - pa me skroz zbuni - da je stariji Čović, Draganov otac bio častan čovjek. Slijedom čega zaključujem da su Zelenike kod Čovića stanovale po popularnim cijenama. Pa, u čemu je onda problem? Nije zar, gluho bilo, mali Dragan malu Dianu nagovarao da se igraju doktora. (Uostalom - nije da ga branim! - ali i ako jeste, možda je tako i zavoljela medicinu?!) Ili - ne daj Bože! - da se igraju mama i tata?!
Bilo kako bilo, Zelenika je prvog u Hrvata baš ufiksirala. Usto, ima i jednu profesionalnu dvojbu: Nije joj, po osobnom priznanju, jasno kojom je dijagnostičkom metodom utvrđeno da je Čović naj Hrvat i jedini zaštitnik Hrvata. Osim što se (još) volim igrati doktora (mama i tata, tj.), ne razumijem se baš u dijagnostičke metode. No ide listopad, baš kao i prije četiri godine, pa ćemo tada utvrditi, baš kao što jesmo i 2014., tko je naj Hrvat. I ostalo što uz to ide. Nije, valjda, da se Zeleniki (toliko) žuri. Pa, ona je gospođa u najboljim godinama! Štoviše, na prvi pogled mi djeluje da baš puca od zdravlja.
Nisu Rusi – garant!
Da bi, međutim, pokazala svoj, do sada, inače, prilično skriveni, državnički kapacitet, morala bi nas uvjeriti i kako je za vladavinu prava. Pravnu državu, takoreći. Prije desetak dana u jednom je interwievu, naime, svjedočila kako dvanaest godina kontinuirano dobiva prijeteće poruke. Ona i dijete! A, kaže, u posljednje joj vrijeme premazuju kvaku antraksom. Budući ne vjerujem da Rusi (najlakše je na Ruse!) imaju išta protiv ove simpatične mostarske liječnice, onda zbilja treba utvrditi tko kani spriječiti Hrvate ovdašnje da dobiju prvu predsjednicu. Eno, što fali našoj dijaspori preko Save?! Dobro, možda je pretjerano da nas, i ovdje i tamo, vode plavuše. Ali, to su predrasude!
Očekujem, dakle, da naša buduća Kolinda (ili, vidi vraga, Jovanka!) jasno i glasno kaže tko je maltretira puste godine i otkud antraks u ovoj dramatičnoj priči. A, na koncu, da možda i objasni što se sve događalo u podstanarskoj sobi Čovića u stoljeću prošlom. Mada, generalno, kao osviješćeni Hrvat bez, inače, pretenzija da nekad budem naj, držim kako je za općehrvatski interes dobro što Dragan Čović više ne drži podstanare. Čak i usprkos tomu što bi, pošteno govoreći, (i) danas imao gdje.
Dnevnik.ba